DruštvoIzdvojeno

V5 I DRUGARSTVO ZA ČISTU PETICU!

Drugarstvo, solidarnost i iskrena dječija ljubav još jednom su pobjedili, ovog puta u V5 odjeljenju OŠ „Dašo Pavičić“ u kojem su djevojčica Maša Berat i njeni drugari, učiteljica Milijana Roćenović i asistent i Mašina majka, Marija Berat. Ljubav i poštovanje prema Maši, pretočili su u riječi, zapisali da ostane kao uspomena, dirljivo sjećanje na pet godina drugovanja. Sarin i Nevenin sastav biće pročitan i na nastavničkom vijeću.

Maša, njena majka Marija i otac Vesko, uzvraćali su pažnju svoj djeci svakodnevno, a juče su im poklonili i mali poklon koji će ih sjećati na Mašu – zvjezdice sa imenima učenika.

Solidarnošću učenika i nastavnice Milijane oduševljen je i direktor škole Branislav Krečković koji je djeci uručio poklone, a potom i nagradio izletom u organizaciji škole na početku sledeće nastavne godine.

Škola može postizati mnogo dobrih rezultata ali mislim da ste vi postigli jedan od najboljih do sada a to je rezultat iz drugarstva i solidarnosti i izuzetno smo ponosni na vas kao odjeljenje. Maša je imala želju da vam na jedan način uzvrati tako što ću vam, u njeno ime uručiti male poklone koji će vas sjećati na zajedničke dane druženja, kazao je direktor Krečković.

Oni su zaista posebno odjeljenje, počinje priču nastavnica Milijana.

Trebate biti jedan čas sa nama da vidite kako se odnose prema Maši. I taj osjećaj zajedništva se potom preslikava na cijelo odjeljenje. Neobično mi je, radim skoro 10 godina, vodila sam brojna odjeljenja, ali nijedne godine nisam uživala kao u V5. Jedva čekam da dođem kod njih, uvijek su tu razgovori, vesele teme, učenje, šale, zdrav odnos, nema problema, zavisti, nasilja, neobično je da je ovako lijepo i pozitivno. Tome je dosta doprinjela Maša ali i Mašini roditelji, Marija i Vesko koji su ogromni borci. Snagu i energiju pronalaze u ljubavi prema svom djetetu, a šire je i ka svoj ostaloj djeci. Čak i kad sam nešto neraspoložena, kad uđem u odjeljenje i vidim taj osmjeh, moram se oraspoložiti. Nadam se da će tako nastaviti i dalje, kazala je nastavnica Milijana.

I Maša je, uz široki osmjeh, zahvalila drugarima što joj pomažu i dobila veliki aplauz od svih njih.

Zašto zaiskri suza dok slušate njihove priče, evo odgovora.

Sara je zapisala – „Ako treba da stavim neko slovo pohvale na ovo parče papira, onda ću sa zadovoljstvom krenuti od Maše. Sa Mašom idem u školu već pet godina i ona je moja najveća inspiracija. Ako se pitate kako, dozvolite mi da kažem par rečenica. Kada sam najsrećnija pogled mi se zadrži na Maši, i znate šta, niko ne može biti srećan kao Maša. Kada me nešto boli ili sam tužna, pogled mi se opet zaustavi na Maši, i znate šta, nisam više tužna i zaboravim da me nešto boli. Kada mi zatreba pomoć, njena ruka je uvijek tu pružena za mene. Kada mi je pruži onda znam šta treba raditi i kojim putem treba krenuti, i zato Mašo hvala !!! Hvala što postojiš i što ću zbog tebe postati neurolog i promaći novu naučnu metodu koja će tebi pomoći. Hvala i Mariji, i ona je dio našeg odjeljenja, što te donijela na svijet. Samo je molim da istraje dok ja ne stasam u neurologa.

Hvala i mom odjeljenju što pruža podršku Maši zbog koje svim mi postajemo bolji ljudi. Na kraju, nikako manje važno, hvala i našoj učiteljici Milijani koja nas na ovaj put usmjerava! Hvala vam!

Nevena je zapisala – „Slovo M na pozadini je ono početno imena Marija. Najvećeg borca i divnog bića na koje sve žene trebaju da se ugledaju. Takođe i imena Maša. Djevojčica koja teži ka ostvarenju svojih životnih ciljeva. Obje su moja inspiracija. Kad god mi je teško, nešto me boli, pogled mi se zaustavi na Maši. Stavim se u njenu poziciju, zamislim koliko je tek njoj teško, a pored svega toga ima široki osmjeh na licu. Odmah zaboravim na nesrećne trenutke. Kada mi treba pomoć, uvijek se Marija ponudi. Iako je ona starija od nas, Mašin asistent i majka, ja je shvatam kao drugaricu. Njoj se uvijek možemo požaliti ako imamo neki problem i ako nas je neko iz odjeljenja povrijedio. Rado bi nam dala savjet. Svi iz odjeljenja koji nešto ne nauče, trebaju se ugledati na Mašu. Pored njenih problema ona marljivo uči i radi, vježba hodanje i radi vježbe. Sve to u jednom danu. Kada dođem iz škole sjetim se nje.Koliko joj je teško dok nas gleda kako mi trčimo po dvorištu na odmoru, a ona ostaje u učionici.

Hvala Mariji što postoji i što je na svijet donijela hrabru Mašu uz koju mnogo brže shvatamo neke stvari i sazrijevamo. Mnogo vas volimo!“

1 komentar

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com