DruštvoIzdvojeno

U OŠ “ILIJA KIŠIĆ” ODRŽAN OKRUGLI STO POSVEĆEN INKLUZIVNOM PROCESU I UNAPREĐENJU STATUSA DJECE SA SMETNJAMA U RAZVOJU

Okrugli sto „Doprinos OŠ „Ilija Kišić“ i direktora Đorđija Radovića u unaprijeđenju statusa djece sa smetnjama u razvoju“, održan je danas u zeleničkoj školi u okviru XI Specijalne olimpijade Crne Gore. O iskustvima is svog domena govorili su predstavnici Ministarstva prosvjete, dnevnih centara, defektolozi, asistenti i direktor zeleničke škole.

U centru svega je dijete i rad sa njim, a na kraju dobar ili pozitivan rezultat,od kojeg ne odustaju, poručio je na početku direktor OŠ „Ilija Kišić“ Đorđije Radović.

-Mi smo sudbinski vezani da kroz taj humani odnos, a radeći profesionalno, posvetimo život mladom biću. Zamislite kakva je to privilegija pomagati ljudima u fazi razvoja, njegovanja i kasnije sazrijevanja mlade ličnosti, imati svoj udio u tome. To je nešto što se nikada ne može izbrisati. To je naše bogatstvo!, kazao je Radović.

Tema okruglog stola „Doprinos OŠ „Ilija Kišić“ i direktora Đorđija Radovića u unaprijeđenju statusa djece sa smetnjama u razvoju“ je proistekla iz želje da se napravi retrospektiva učinjenog u prethodnoj deceniji, kazala je Svetlana Vukašinović defektolog oligofrenolog u zeleničkoj školi.

Iznošenje mišljenja na okruglim stolovima sa veoma zanimljivim, konkretnim i korisnim temama svih prethodnih godina, značilo je usvajanje novih iskustava, širenje informacija i ukazivanje na manjkavosti u određenim sektorima. Škola u Zelenici je, pored toga što je redovna, prepoznata i kao visokoinkluzivna jer je proces inkluzije prisutan 20 godina. Zato postoji žal što kolege iz drugih novskih škola i predstavnici pedagoško-psiholoških službi ne prisustvuju ovakvim predavanjima kako bi stekli bolja znanja iz oblasti sa kojom se susreću u svojim školama odnosno rad sa djecom sa posebnim obrazovnim potrebama, kazala je Vukašinović.

Ona je podsjetila na početak inkluzije u Crnoj Gori prije dvadesetak godina

-Moja asocijacija na početak procesa je da su defektolozi, kao glavni nosioci procesa, bili pogrešno shvaćeni, kao neko ko je striktno protiv inkluzije. Sjećam se obuke u Tivtu kojoj su prisustvovali svi defektolozi u Crnoj Gori, gdje smo učeni šta je inkluzija i da treba da je prihvatimo, a mi smo tada samo bili u konfrontaciji oko početne organizacije. I sada poslije 20 godina mislim da je inkluzija neminovna, ne samo u školama nego u čitavom društvu. Kada je riječ o inkluziji u prosvjeti mislim da postoje djeca koja se mogu uključiti samo u djelimičnu inkluziju, ne u kompletan proces i nadam se da će tako i biti. Mala zamjerka pri donošenju akata i zakona u ovoj oblasti jer mislim da bi trebalo da se konsultuju više ljudi iz prakse. Naša škola trenutno ima četiri defektologa, 28 djece sa posebnim obrazovnim potrebama u integrisanim odjeljenjima, to nije mali broj. Naše iskustvo je veliko i mislim da bi savjetodavno imali šta da kažemo. Prije sedam, osam godina, uradili smo nešto što je u Crnoj Gori bila nepoznanica. Dobili smo troje djece koja su u rješenjima imala šifru F84 odnosno autizam. Profesionalno smo bili u obavezi da direktoru skrenemo pažnju da ta djeca ne mogu da prate program za lako intelektno ometenu djecu. Bilo je konsultacija sa Ministarstvom, ali u jednu ruku direktor Radović je autonomno donio odluku da se oformi takva grupa i u njoj je sada 15 djece sa kojima rade tri defektologa i uključujemo ih u djelimičan inkluzivni proces. Tada, to nije bilo lako uraditi. Mislim da je u to vrijeme samo Resursni centar „1. jun“ imao takvu grupu djece, bilo ih je troje, i mi, a nije bilo lako u redovnoj školi otvoriti takvo odjeljenje. Imamo saznanja da u Herceg Novom ima priličan broj djece iz ovog spektra, da su roditelji prezadovoljni što imaju gdje da ih dovedu i da sa njima rade stručna lica. NVO u ovoj oblasti radi svoj posao oko finansijske i ljekarske pomoći ali rada sa djecom, po mom saznanju, nema, kazala je Vukašinović.

OŠ „Ilija Kišić“ je redovna škola sa nešto manje od 400 učenika ali sa kompletnom problematikom koju nosi organizovanje redovnog nastavnog procesa i aktivnosti. Otvaranje integrisanih odjeljenja u takvom ambijentu nosi dodatnu aktivnost, a uloga rukovodioca je od presudnog značaja, kazala je Vukašinović.

-Direktor Radović je dosta uradio po ovom pitanju, mi smo imali njegovu podršku u svakom trenutku jer kada imate ovakvu problematiku, dešavanja su svakodnevna, a mi smo u svakom trenutku mogli da mu se obratimo za pomoć, isto tako i roditelji. Riječ je o saradnji sa Komisijom, Ministarstvom, resursnim i dnevnim centrima, a za to je potrebno veliko znanje, da poznajete terminologiju, zakone, da uđete u srž, a naš direktor je radio, učio i imao ogromnu volju da sve to postigne. Inkluzivna nastava i obuka djece sa smetnjama, ne može da uspije bez rukovodioca. Postoji pedagoško-psihološka služba, ali ako se direktor ne uključi u mjeri koja je potrebna, razlika je drastična, kazala je Vukašinović.

Kako je istakla projekat Specijalne olimpijade je pokrenut uz veliki entuzijazam direktora Radovića, a mišljenja je da ga Ministarstvo prosvjete prepoznaje kao veoma važan, kao nešto što stimuliše sve kolege da se još više bave ovom problematikom.

-Mislim da je Specijalna olimpijada jedinstven projekat u državi da bi bilo lijepo da bude nastavljen, zaključila je Svetlana Vukašinović.

Na početku inkluzivnog procesa u Crnoj Gori nije bilo lako ući u priču sa svim defektolozima jer nisu svi imali pozitivno razmišljanje o inkluziji i možda su neke teme bile za određene defektologe suvišne, ali su za druge bile opravdane, objasnila je Tamara Milić, predstavnica sektora za inkluzivno obrazovanje i strateško programiranje i razvoj u Ministarstvu prosvjete

-OŠ „Ilija Kišić“ je nebrojeno puta bila domaćin seminarima, obukama i slično i mnogo ste pomogli da transformišemo ne samo sistem specijanih odjeljenja nego da budete dio priče širenja inkluzije. Vi ste sada dobili aktivniju ulogu u podršci inkluzije, lideri ste u toj oblasti zato i jeste ekspozitura Resursnog centra „1. jun“, dajete ideje i inspirišete nove programe. Nova strategija inkluzivnog obrazovanja podrazumjeva još veći iskorak prema inkluzivnom obrazovanju, iz više razloga, onoga što praksa pokazuje ali i obaveza iz Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom i preporuka koje smo dobili, a koje striktno ukazuju da segregaciju treba svoditi na minimum. Pokušaćemo da još više pokrenemo sistem zdravstva, to je zadatak i treće strategije, a nama realno i objektivno predstavlja najvažniju tačku ako mislimo da imamo, ne samo inkluziju u obrazovanju nego u cijelom društvu. Zadovoljna sam što se sistem obrazovanja i dječije socijalne zaštite razumiju i prilično sarađuju. Mnoge nedoumice smo uspjeli zajedno da prevaziđemo, a mislim da će inkluzija još bolja biti transformacijom dnevnih boravaka u saradnji sa resursnim centrima i integrisanim odjeljenjima upravo da bi se djeca iz redovnog sistema prepoznala. Jedna od prvih stvari koje će se raditi jeste uklapanje i saradnja između dnevnih boravaka, čula sam da se radi evaluacija kako bi se dale preporuke i ustanovili minimalni standardi, a moj lični utisak je da će se dnevni boravci prekomponovati, time dobijamo više servisa koje možemo koristiti, kazala je Milić.

Ona je najavila da će  fokus biti na još široj inkluziji, na mnogo ozbiljnijem osnaživanju rukovodioca i u ministarstvima i u školima.

Nastavnici će još ozbiljnije shvatiti da je inkluzija njihov posao, ničiji drugi a defektolozi su tu da podrže i posavjetuju. Praksa je pokazala i u jednom momentu je poslužilo svrsi, a vidjećemo kako će dalje, ali proanaliziraćemo i Komisije za usmjeravanje i kako će funkcionisati u budućnosti, da li će ih uopšte biti. Koliko god prijale ili ne preporuke, one stignu iz Komiteta za prava osoba sa invaliditetom, praksa piokazuje svoje, kada ukrstite sve to dođete do zajedničke tačke da mnogo stvari treba poboljšati. Škola „Ilija Kišić“ ima veliku ulogu i doprinos ne samo za Herceg Novi nego i za Boku, naročito kada govorimo o autizmu. Mnogi misle da se dosta razumiju u ovaj spektar, ja ne dijelim to mišljenje. Svakodnevni kontakt sa ljudima mi daje pravo na to, a mislim da vi imate veliku ulogu u tome i da znate. Resursni centar „Prvi jun“ se transformisao i ne možete da zamislite koliko ima djece koja su kod njih na ranoj intervenciji, više nego u sistemu zdravstva. Roditelji radije biraju odlazak u resursni centar, i vas vidim kao nekoga ko može savjetovati roditelje, dati im instrukcije šta dalje. Nadam se da ćemo uspjeti u narednom periodu da povežemo ova tri sistema, u protivnom imaćemo opet naše interne segregacije, kazala je Milić.

Stavove i mišljenja po pitanju ove veoma važne problemaatike iznijeli su profesorica Filosofskog fakulteta u Nikšiću Nada Šakotić, koja je prisutna od početka Specijalne olimpijade, a između ostalog je istakla da je veoma važno da budu pravovremeno informisani o promjenama i novinama jer na fakultetu imaju stručne predmete iz ove oblasti. Govorila je i Rada Koprivica direktorica Dnevnog centra Nikšić, zatim Svetlana Dujović direktorica Dnevnog centra Pljevlja, potom asistent u nastavi u školi „Ilija Kišić“ Borka Kilibarda, defektolog-somatoped Ivan Ljesar, kao i direktorica Dnevnog centra Herceg Novi Dragica Kosić.

Kosić je istakla da se kao profesionalac osjeća zadovoljnije, nakon u početku lutanja i priče jednih sa drugima ko usmjerava djecu, kako i gdje.

Pratimo i slušamo jedni druge i gledamo gdje možemo napraviti saradnju. To me raduje i govori da smo svi u Crnoj Gori na pravom putu, da sradnja postoji i mora postojati i dalje. Đoko Radović je postavio dobre temelje a na nama je da nastavimo i dalje. Saradnja Dnevnog centra pri Dječijem domu u Bijeloj sa školom „Ilija Kišić“, sa Dnevnim centrom Herceg Novi je primjer odlične saradnje. U početku smo se pitali da li da djeca idu u resursni centar ili u školu, a taj problem je riješen jer se prosto podjelila grupa, pa su u Dnevnom centru HN stariji od 18 godina, imamo samo dvoje djece, a sva djeca poslije škole idu u Dnevni centar u Bijeloj i to za sada jako lijepo funkcioniše. Procesi i promjene su neminovne i mi smo dužni da zajedno, uz saradnju, idemo ka tome, kazala je Kosić.

Ponosan na uspjeh svog kolektiva u prethodnim godinama, a na zadovoljstvo djece i roditelja, direktor Đorđije Radović odgovara na pitanje šta ga je opredjelilo da u kolektivu gdje je rukovodilac i gdje, kako je rekao, „sve zaposlene smatra svojim prijateljima i saradnicima a ne potčinjenima“ predloži 2008. godine da pokušaju da organizuju okupljanje djece sa smetnjama u razvoju na sportska takmičenja.

-Poziv dobijamo 2007. godine na proljeće da izađemo sa djecom na terene starog aerodroma, uzimamo tada dvoje kola jer nismo imali za kombi i odlazimo sa djecom. Jeste bilo improvizacija, ali ta ideja me je tada opredjelila. Po povratku u školu, kao po običaju smo napravili analizu utisaka i nas profesora i djece. Obavio sam razgovor sa tadašnjim ministrom prosvjete, potom i sa predsjednikom Opštine Herceg Novi, razumjeli su me i tako su počeli prvi Sportski susreti djece sa smetnjama u razvoju, kasnije sa zvanjem Specijalna olimpijada jer smo imali državni značaj. Od tada nisam dozvoljavao da, ako već radimo i imamo toliko djece, ova priča ostane u zapećku i da improvizujemo već da je osnovno da su djeca u centru. I tako traje! Vjerujem da je bilo propusta i voli bi da ste to danas rekli, ali niste već sam čuo divne rečenice, zato ću veoma ponosan, uzdignuta čela kao profesionalac, bez trunke razloga da skrenem pogled pred nečim, za mjesec poći u zasluženu penziju, poslije 42 godine u prosvjeti. To je čitav život! Ja znam da ostavljam izuzetan kolektiv koji je tim, koji nikada nije zapitao zašto su toliko na poslu, a svi su porodični ljudi. Tim pobjeđuje, ne pojedinac. On može biti uspješan i pružiti interesantnu partiju, a sledećeg puta će imati loš dan i neće se pokazati, a ako je tim dobar on će postići cilj i naredni dan, kazao je direktor Radović na kraju današnjeg okruglog stola.

XI Specijalna olimpijada biće završena sutra (nedelja) izletom brodom za sve učesnike i proglašenjem najboljih takmičara.

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com