DruštvoNOVI PRIČA

RENATO GRGUREVIĆ: NUMIZMATIKA, VEKSILOLOGIJA I FILATELIJA – HOBI, LJUBAV I OBAVEZA

Svi znamo da je numizmatika  definisana kao nauka o kovanom novcu i medaljama, ali ovaj  zanimljivi hobi je privilegija posvećenih, posebno zainteresovanih. I još malobrojnih.

Naš sugrađanin  Renato Grgurević skuplja kovanice eura, a uz novčiće se, sudeći po njegovoj priči ne vezuje  samo  ekonomija i geografija nego  i  umjetnost i istorija. Slično je i sa zasatvama koje Renato takođe skuplja još od 2002. godine. Ljubav prema ovom hobiju  naslijedio je od djeda koji je kao i on bio pomorac i sa putovanja svjetskim morima kao suvenire donosio zastave.

– I ja sam pomorac i volim da su  zastave iu mojoj kolekciji iz zemlje porijekla, ne kupujem nikada online odnosno ako i  kupujem onda tražim da je prodaja sa aukcija i da ima certifikat, priča Renato za Radio herceg Novi i naš portal.

Prvi novčić izdvojio je 2002. godne, a interesantno je i zbog čega.

-Majka mi je dala jedan  euro za doručak, a na njemu je bio lik Mocarta, proizveden je u Austriji. Bio mi je interesantan i odlučio sam da  ga sačuvam i dapočnem da sakupljam kovanice eura. Sada ih skoro sve  imam  u kolekciji, a nedostaju  samo po neki iz manjih zemalja kao što su San Marino, Andora, Vatikan, Monako. Oni  su jako skupi pa trenutno nemam mogućnosti da to sebi priuštim. Do njih je teško doći  i jer oni izdaju male serije  tih novčića koje  kupuju  jači kolekcionari, a poslije ih preprodaju za veću sumu novca. Teško je doći do njih, ali uvijek postoji način, priča Renato.

Do primjeraka koji su mu interesantni Renato  dolazi na razne načine.

– Dosta sam ljudi angažovao da mi pomognu kroz banke, pošte, prodavnice. Kad naiđu na neki interesantan novčić, pozovu me, a to su najčešće oni od dva eura koji su komemorativni, jer svaka država članica izdaje svake godine dva posebna  novčića. Drugi način je kupovinom preko facebook-a, najčešće, od drugih kolekcionara koji ih nude po povoljnijim cijenama.

Naš sagovornik podsjeća i da je riječ o aktivnom novcu koji se može koristiti, ali u kolekcionarskom svijetu on ima veću vrijednost od nominalne.

-Ako je stvarna vrijednost 2 eura, košta više kada ga kolekcionar kupuje. Za one koje izađu na primjer ove godine, najmanja cijena je 3 eura pa na više. Za novčić od 2 eura iz Vatikana iz 2017. godine cijena je 50 eura. On se teško može naći u opticaju i kupuje se u kolekcionarskim radnjama. Najviše sam izdvojio novca za novčić iz San Marina koji sam platio 55 eura. Najskuplji, onaj koji je san kolekcionara, je novčić Monaka iz 2014. godine – Grejs Keli, koji košta oko 2 500 eura.

Renato pored  novčića od dva eura, skuplja i one posebne koji se ne mogu koristiti u kupovini, a to su novčići od 1,5 euro; 2,5 eura; 3, 5 i 10 eura. Svi oni su napravljeni od srebra.

Baveći se ovim zanimljivim hobijem Renato je  stupio u kuntakt sa još dvojicom „kolega“  iz Kotora i iz Petrovca, pa sada jedni drugom javljaju ako nađu kovčić koji  im  nedostaje. I premda Renato većima zavidnu kolekciju od 340 -350 novčića, ovom hobiju kraja nema jer se svake godine na tržištu pojavljuju nove kovanice.

Broj zastava zasada je zaokružen na  262.

-Nedostaju zastave nekih zemalja Okeanije i Afrike do kojih je jako teško doći, ali nadam se da ću i njih u skorijoj budućnosti nabaviti. Postoje zastave stare Jugoslavije ili Istočne Njemačke, koje je teško nabaviti. Došao sam do nekih preko online aukcija i njihove cijene su od 100 eura pa na dalje, priča Renato i otkriva nam svoju želju da negdje pokaže svoju kolekciju, ali ne samo da bi i šira javnost vidjela ove zanimljive zbirke nego i da bi  inspirisao mlade ljude da počnu da se bave kolekconarstvom, da im to bude lijep  hobi.

Sakupljanje zastava, njemu je bilo interesantno još dok ih je njegov djed donosio sa putovanja, a svoja dva prva primjerka  kupio je tokom ekskurzije.

Bile su to zastave   Italije i Vatikana, slijedile su  zastave Crne Gore, pa zatim  srpska, bosanska i tako dalje. Stručan naziv za sakupljanje državnih zastava je veksilologija.

 

I u ovoj oblasti ostvaruju se dobro kontakti sa kolekcionarima iz svijeta.

– U kontaktu sam sa jednim momkom iz Rumunije, sa kojim stručno sarađujem i on mi pomaže kako da dođem do neke zastave koja mi je potrebna. Trenutno u svijetu postoji samo jedan specijalizovani muzej za ovaj vid kolekcionarstva i nalazi se u Budimpešti. U Londonu ima dosta smotri na kojima izlažu kolekcionari zastava, ali je jako teško postati član tog društva.

U Renatovoj kolekciji su i stare zastave, iz Njemačke, njihova vojna zastava, zatim Istočne Njemačke, i sve one imaju sertifikat da su zaista iz tog perioda.  Stara jugoslovenska zastava takođe je kupljena od starijih koekcionara.

Renato ima i  lijepu koekciju poštanskih markica, što je takođe započeo njegov djed,  ali je Renato odlučio da sakuplja samo  crnogorske markice.

Svaka ljubav znači i obavezu pa Renato priča da zastave  mora dva puta godišnje da otvori, da ih  zaštiti od moljaca, a sve ih čuva u jednoj  velikoj skrinji dok su novčići u bezbjednom,  specijalnom metalnom koferu.

-Volim sve ovo, ispunjava me. Stalno tragam na internetu da vidim šta je novo u tom svijetu. Često dam i poslednje pare da naavim neki novčić, jer poslije ga neće biti.

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com