Please assign a menu to the primary menu location under MENU

Kultura

PROFESORICA RADMILA BENDERAĆ: PROFESORSKA PROFESIJA JE SVETA PROFESIJA

Srpsko prosvjetno kulturno društvo „Prosvjeta“ je, na Savindan, dodjelilo nagradu za životno djelo u oblasti prosvjete, profesorici srpsko-hrvatskog i ruskog jezika Radmili Benderać. U obrazovanju mladih naraštaja provela je 39 godina, od toga u novskoj gimnaziji odnosno srednješkolskom centru kao profesorica radila je 34 godine.

U svom radnom vijeku pa i kasnije dobila je brojne nagrade, ali Prosvjetina za životno djelo joj je posebna i najdraža, kazala je profesorica Benderać.

-Ovo mi je najljepša nagrada koju sam dobila u životu, a dobila sam ih puno, zato što posebno volim Svetog Savu jer je on među svim našim vladarima najsvetiji lik, koji je svojom mudrošću i trpeljivošću, uspio da uvijek nađe mjeru za sve probleme u njegovoj porodici i okruženju u kojem je živio. Iskreno, nisam očekivala nagradu jer u penziji sam već 15 godina, a kada mi je Olivera saopštila da sam dobila nagradu, cijelu noć nisam mogla da zaspim. Bila sam uzbuđena kao dijete! Eto, ostara čovjek, a u njemu i dalje ima nešto djetinjasto. Mnogo sam se obradovala jer ovo su zaista velike nagrade, više su duhovne, nego što znače materijalno i fizički, što ljudi obično gledaju.

Profesorica Benderać i dalje pasionirano priča o svom životnom pozivu i kaže da je biti profesor najljepše zanimanje na svijetu, te da ima načina da se podmladi i vrati u mladost opet bi se vratila u školu.

-Duško Radović je rekao: „Onaj koji ne voli djecu i koji ne može da se spusti na njihov uzrast i njihove mogućnosti, on ne treba da  ulazi u učionice.“ Prosvjetni radnik treba da bude roditelj djeci u školi jer u onom trenutku kada djeci nešto zatreba, profesor i razredni starješina je najbliži. Mislim da je profesorska profesija sveta profesija. Treba imati veliko srce i dušu i voljeti djecu da bi čovjek radio u školi, kazala je profesorica Benderać.

Predavala je i djeci i njihovim roditeljima, a za život u Herceg Novom kaže da je privilegija biti u ovom gradu.

-Moj otac, rodom iz Trebinja, ali je u Herceg Novom služio vojsku 1928. godine, rekao mi je: Rado, to je grad u kojem treba živjeti!

I dalje marljivo radi, a trenutno piše roman o svom djedu, majčinom ocu, koji je rodom Grk.

2 Komentara

Ostavite Vaš komentar

Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com