DruštvoIzdvojeno

PISMO UČENICE TEODORE SMOLJAN NAGRAĐENO NA TAKMIČENJU POŠTE CRNE GORE

All-focus

Pismo učenice Teodore Smoljan nagrađeno je i ocjenjeno kao veoma kvalitetno na takmičenju za najljepše pismo koje organizuje Pošta Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom prosvjete. Na temu „Napiši pismo svom heroju“, Teodora je pisala u martu ove godine kao polumaturantkinja OŠ „Orjenski bataljon“ pod mentorstvom profesorice Vinke Šarenac. Nagrada joj je uručena ovog mjeseca na Svjetski dan pošte, tokom svečanosti u Podgorici.

Teodora Smoljan, sada gimnazijalka, pisala je tada o svom heroju, ne nekom izmišljenom idolu, već stvarnom dječaku, Jovanu koji raste bez roditeljskog staranja.

-Smatram da je on pravi heroj upravo zato jer živi bez roditelja. On je dosta toga proživio i njegovoj hrabrosti se treba diviti. On živi bez roditeljske ljubavi, a trudi se da bude što bolji čovjek. Drago mi je što sam nagrađena i što su prepoznali moj talenat za pisanje. Još mi je važnije što će sada svi koji pročitaju znati koliko je teško djeci bez roditelja i shvatiti ih. I svom heroju sam htjela da kažem da ne treba da se plaši, da će uvijek naći podršku dobrih ljudi, da ne treba da se stidi toga što je rastao bez roditelja jer će uvijek imati prijatelje kraj sebe, kazala je Teodora Smoljan, koja osim lijepog pisanja, uspješno savladava nova znanja u opštoj gimnaziji, trenira odbojku i svira gitaru.

Komisija je imala težak zadatak da od 200 pisama iz svih crnogorskih osnovnih škola odabere najlbolje. Nacionalno takmičenje segment je Međunarodnog takmičenja koje realizuje Svjetski poštanski savez. Svake godine za najljepše pismo takmiče se milioni djece iz cijelog svijeta. Najljepše pismo na nacionalnom nivou, Pošta Crne Gore prosljeđuje na Međunarodno takmičenje Svjetskom poštanskom savezu.

Teodorino pismo pročitajte u nastavku, a mi joj od srca čestitamo!

 

Bijela, 12.03.2019, utorak, 15h 37 min

Jovan Joca (dijete lišeno roditeljskog staranja)

Srednji red, druga klupa, desno

Svi krajevi planete Zemlje

 

Dragi moj heroju, drago dijete,

Nadam se da te ovo pismo nalazi u dobrom raspoloženju. Želim da ti se obratim riječima punim ljubavi i poštovanja. Moj si heroj. Kada sam te vidjela prvi put, nisam ni sanjala da će me tvoje svakodnevne herojske borbe mnogo čemu naučiti.

Tada kada sam te prvi put vidjela, stidljivo si zauzeo svoje mjesto u đačkoj klupi. Bio si drugačiji od ostalih malih đaka. Krasila te dječija radost i zvonki osmijeh, ali si bio zreliji od svojih vršnjaka. Teže te je bilo nasmijati. Nije ti sasvim godilo društvo razmaženih kikica.

Saznala sam da odrastaš bez mame i tate. Nisam odmah mogla da razumijem kako ti je. Strah od takvog gubitka je zaustavio sva moja razmišljanja i mogla sam samo da osjećam tugu za tobom i tvojom porodicom. Gledala sam tada bebe u toplim domovima. Ko li je tebi, kao njima majka, pružao ruke i pomagao da porastu prvi zubići, da se izgovore prve riječi i učine prvi koraci. Imaš li nekoga ko ti čita priče za laku noć, nekoga ko te poljubi i poželi ti slatke snove? Čije li si dlanove prepoznao kao svoje i povjerovao da možeš napustiti kolijevku držeći se njih. Ne znam. Kome si vjerovao kad si primio prve vakcine, te prave predstavnice najvećih dječijih strahova? Moralo je biti da ti je nekad curio nosić, boljelo te grlo, imao si temperaturu. Je li neko provodio besane noći kraj tebe tada i stavljao krompir na tabane, koji se onda smežuraju? Sa kim planiraš rođendanske zabave? A kad oguliš koljeno, ko ljubi da odmah prođe? Ko ide na sve tvoje utakmice i pere blatnjave kopačke? Ko pravi onaj kolač koji samo ti voliš, kasno popodne samo radi tebe? Kada sanjaš strašne snove, kod koga se ušunjaš u krevet? Ima li neko da ti pomogne matematiku? Kome kažeš još pet minuta, a prošlo je već tri puta toliko? Kako sve to izgleda bez mame i tate? Toliko bih ti pitanja postavila, a plašim se da te ne povrijedim njima. Plašim se tvog odgovora .

Jednog dana donio si u školu velikog sivog plišanog miša. Zvao se Sima. Vidjela sam da voliš tu čupavu, smiješnu igračku, ali još više od toga voliš da se sa drugima igraš sa njom. To ti je, moj heroju, ono što odrasli zovu dijeljenje.

Onda si tog miša dao meni. Rekao si mi da ga nosim kući i igram se, pa da ti ga vratim kad mi dosadi. Ne može meni nikada dosaditi taj miš, ta radost koju si mi pružio. Postali smo drugovi ti i ja. Od tada dijelimo đačke muke, težak račun, dugačke lektire i velike, smiješne, čupave miševe. Znam čiji je čuperak kose u tvojoj glavi, a ti znaš koga ja potajno volim.

Prošle su godine od prvih školskih dana. Ja svijet gledam malo drugačije. Ne bojim se više da razmišljam o tvom životu. Upoznala sam te i shvatila da znaš šta je ljubav. Često posmatram svoje roditelje. Znam da sam tu zbog njihove ljubavi. Drago dijete, uvjerena sam da ti sjediš u klupi pored mene jer su se neki ljudi negdje nekada voljeli. Ne znam šta je poslije bilo. Vjerovatno smo još mali da bismo to razumjeli. Ipak, mislim da možemo da razumijemo da smo ti i ja nečija djeca, plod nečijeg zagrljaja. Sada sjedimo u istoj klupi i imamo iste šanse. Sigurno se pitaš zašto si moj heroj ako smo jednaki? Moj si heroj jer nisi osjetio istinsku roditeljsku ljubav, a ipak si uspio da vjeruješ očima i rukama dobrih vila koje nisu tvoja mama. Svaki heroj ima svoje vile koje mu pomažu. Velike su i herojske sve tvoje borbe. Svakog dana odnosiš nove pobjede i staraš se o sebi najbolje što možeš. Postaješ dobar čovjek. Gradeći sebe, praviš herojsko djelo za opšte dobro.

Ti i ja uskoro nećemo sjediti u istoj klupi naše škole. Već sledeće godine putovaćemo u različite škole i upoznavati nove drugare. Hajde da ne budemo tužni. Vrijednije od tuge je radost što smo bili zajedno. Budi uvijek moj heroj kakav si sada. Nauči ostale šta je to ljubav. Pokaži svoj osmijeh i snagu nekom ko to zaslužuje. Moja želja je da kada se sretnemo poslije nekog vremena vidim sjaj u oku tvome. Želim da me obraduješ i kažeš mi: ”Tea, pronašao sam ih! Sve je sada na svom mjestu, onako kako smo ti i ja znali da treba biti”.

P.S. Nisam više stidljiva… Rekla sam mu…

 

Uvijek tvoja dugarica

Teodora

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com