DruštvoKultura

“OBOL” KSENIJE MATOVIĆ PREDSTAVLJEN U NOVOM SADU

 

Naša sugrađanka, pjesnikinja i novinarka Ksenija Matović predstavila je 28. decembra u Novom Sadu treću zbirku poezije “Obol”. Osim autorke, novosadskoj publici su knjigu predstavili književni kritičar  Franja Petrinović  i prof. dr Kosta Josifidis, a zahvaljujući Ani Papageorgiu, stihovi su potekli i na grčkom jeziku.

U pjesništvo Ksenije Matović, publiku je Petrinović uveo kroz mitsku priču o grčkom bogu Hermesu u njegovom sinu.

– Kada je Hermes poželio da svom sinu Etalidu pokloni  nešto veliko, a nije mogao  da mu pokloni besmrtnost, kazao mu je da bira šta želi. A on je odabrao nešto što se zove memorija. To je, kao da mu je poklonio hiljade očiju, hiljade glasova, milione života i milione sjećanja. Sa time je raspolagao Hermesov sin Etalid. Hermes je mogao da uđe u Had ( svijet mrtvih) kada god je htio. Etalid, je takođe i nakon smrti, puštan od strane bogova, da napusti Had i neko vrijeme boravi u svijetu živih. Nisu morali da budu mrtvi, i nisu morali da polažu obol, kako se i Ksenijina zbirka pjesama zove – kazao je Petrinović.

On je naglasio,  da oni nisu bili jedini, te da je bilo mnogo njih koji su živi ulazili u Had, između ostalih i Orfej. Petrinović je ukazao da se upravo tu nalazi ključna tačka poezije Ksenije Matović, jer je pjesnikinja upravo sa drugom knjigom „ Orfeonautika“, pokušala da pomiri nešto što za obične ljude izgleda nemoguće, dva principa na kojima počiva svijet, apolonijski i dionizijski.

Istakao je, da je ona upravo tu započela ne samo tragalaštvo za identitetom, već i za dokazom, da duše postoje, da postoje žive duše, upravo one koje je u sjećanju Hermes poklonio svom sinu, odnosno da postoji sjećanje i da postoje oživljene duše, i da one  nisu sjenke.[image_with_text image=’http://www.radiohercegnovi.net/wp-content/uploads/2016/12/MATOVIC-K.jpg’ title=” title_color=” title_tag=”] – U zbirci „ Obol“, uz te, rekao bih impresivne pjesničke slike, uz taj nalet boja, sve te masline, narandže, uz to bjelilo i to sunce, postoji nešto što se zove sjećanje. Sa knjigom „ Obol“, Ksenija upravo pokušava da  nam dokaže, da smo mi, ti sinovi boga Hermesa. Kažu da je Pitagora, u četvrtom prisustvu ovom svijetu, zapravo bio taj Hermesov sin. Ona pokušava da nam dokaže da mi vječno živimo jedan te isti princip, princip sjećanja i princip pokušaja da pomirimo ono što jesmo bili, ono što je naše sjećanje i ono što se zove vječna živa duša, ocijenio je Petrinović.

Prof.  Josifidis, je istakao da promociji ne prisustvuje kao pjesnik, niti zbog geneološkog fit beka, već zato što je Matović bila njegov student, na čije je  pjesničko oblikovanje donekle uticao, u kontekstu poetskog izraza.

– Ksenija je, baš taj mediteranski tip. Razgovorljiva, intimna sa riječima, vješta je. Veliki je prijatelj riječi i troši ih nemilice. I u kontekstu tog dvojstva,  njena poezija nije toliko bijela, koliko je puna plavetnila Jadrana i Egeja, Mediterana u njegovoj punoći. Ona ide uvijek korak ispred sa emocijom. Pokušao sam da je kolotečim, da je skraćujem, da je zatvaram, da je hermeteuziram.  Nisam ubijeđen da sam do neke mjere uspio. Ipak ubijeđen sam da kako bude sazrijevala, da će ona nijemo zapisivati, a mi je nijemo čitati, poručio je Josifidis.

Matović je kazala da pluta između svijetova i vijekova, od kojih je svaki duboko urezan u njeno pamćenje.

Podsjetićemo, Matović je u septembru “Obol” predstavila u Herceg Novom. Zbirku pjesama je u dvojezičkom izdanju, na srpskom i grčkom, objavio IP Orfeus iz Novog Sada, a  nakon svega četiri mjeseca doživjela je i drugo izdanje.

 

 

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com