DruštvoIzdvojeno

NAŠE GOŠĆE – UČENICE ANJA, NATALIJA I PROFESORICA ALEKSANDRA ĆOROVIĆ

Uspjehom mladih i kreativnih novskih učenika uvijek se ponosimo i radujemo njihovim nagradama, bilo da slikaju ili pišu, programiraju, recituju, takmiče se u znanju. Naše gošće su Anja Kovačević učenica IX-1 razreda i Natalija Smoljan učenica VI-1 razreda OŠ “Orjenski bataljon”, ali i njihova mentorka Aleksandra Ćorović, profesorica.

Kao učesnice konkursa “X Mali likovni susreti”, koji organizuje Srednja likovna škola „Petar Lubarda“ sa Cetinja, Anja je osvojila drugu nagradu u kategoriji od VII do IX razreda, a Natalija, treću u kategoriji od IV do VI. Slikale su na temu “Da imam čarobni štapić”.

Svaki uspijeh je podstrek za bolju budućnost i volju da nastavi da crtam i slika još bolje, kazala je Anja Kovačević.

-Veoma sam zadovoljna i srećna. Inspiracija mi je bila šta je osnovno što bih ja promjenila kada bih imala čarobni štapić, a poruka mog rada govori o tome da više sreće i ljubavi donose nam ruke koje pružaju knjige odnosno znanje, nego novac koji nam ispira mozak.

Ovo je njena prva nagrada, ali vjeruje da niz sličnih priznanja tek započinje.

Slikanje je nešto u čemu sam se pronašla od malena, na jedan običan list papira mogu da prenesem svoju maštu, raspoloženje, i razne snove. Najviše volim da radim u crno-bijeloj tehnici. Naravno, veoma mi je važna podrška mentora koju sam ja imala i veliko hvala profesorici Aleksandri Ćorović, kazala je Anja pred kojom je upis srednje škole, a ljubav prema arhitekturi, kao budućem željenom zanimanju, vodiće je u odabiru smjera i ostvarenju cilja.

Da je osvojila treće mjesto, saznala je u školi, priča nam Natalija Smoljan.

-Obradovala sam se jer je konkurencija bila jaka i nisam očekivala da ću baš ja da je dobijem. Nagrada mi puno znači jer je ona potvdila da je moj rad vrijedan i da je komisiji bio ineresantan. Inspiracija su bili moji drugari, roditelji. Oslikavala sam dvije različite grupe ljudi, koje se drže za mali prst, u znak obećanja. Za mene je to obećanje da će ljudi biti povezani, da će svijet biti bolji!, kazala je Natalija.

Natalija kaže da je oduvijek voljela da crta, sjenči, boja.

Slikanje je za mene nešto što je vezano za maštu i izmišljene likove što ja veoma volim. Oduvijek sam crtala, bojila, sjenčila, preslikavala. Najviše volim akvarel, kolaž, sviđa mi se oslikavanje zidova. U svemu tome podrška škole mi puno znači. Mentorka profesorica Aleksandra Ćorović je prepoznala moj talenat i želju za se iskažem u likovnoj umjetnosti. Bez njene podrške ne bih uspjela, objašnjava Natalija.

Ovo je njena prva nagrada za likovni rad, a u svijetu umjetnosti ljubav nalazi i u muzici.

Učenica sam V razreda Muzičke škole u Herceg Novom. Sviram klavir u klasi prof Anite Zloković. Do sada sam osvojila “Zlatnu liru” – duet na Državnom takmičenju, “Zlatnu liru” – solo, takođe na Državnom takmičenju, “Srebru liru” na Međunarodno takmičenju u kategoriji solo klavir. Ponekad imam inspiraciju da napišem neku pjesmu, ali to je samo za mene. Zadovoljna sam svojim uspjesima u svijetu umjetnosti i nadam se da će ih biti još, ističe Natalija.

Anja i Natalija, kao i brojni drugi učenici do sada, stvarali su pod mentorstvom profesorice Aleksandre Ćorović. OŠ “Orjenski bataljon” je na ovom konkursu dodjeljena i nagrada za kolekciju.

Uspjeh može samo još više da motiviše čovjeka. Niko od nas nije imun na uspjeh, ali kada se ta energija kanališe i usmjeri u pravom pravcu onda se taj uspjeh duplira. Potrebna je i dobra organizacija pored ostalog, ističe na početku razgovora profesorica Ćorović.

Stručno usmjerava djecu od IV do IX razreda, što je dobar vremenski period koji joj omogućava da stvori određenu sliku o svakom djetetu.

-U suštini, mi, nastavnici vještina, smo najduži period sa njima pa samim tim pratimo i njihov razvoj u svakom smislu te riječi. Da bi se razvila kreativnost i vještina kod djeteta, mora da mu budu ponuđeni različiti metodi izražavanja kao i mogućnost korišćenja različitih tehnika i medijuma. Trudim se da ispratim ovo vrijeme tehnološke ekspanzije i da im, na njima svojstven način, koristeći različite metode savremenog i tradicionalnog, prenesem znanje i ostavim vrata otvorena za njihove ideje. Tako se desi da učenik koji je negdje, nečim u mom predavanju motivisao sebe i uz razgovor i konsultaciju došao do pravog rješenja za svoju ideju, uspio da osvoji nagradu i odmah poželio da ponovi isto. Tako dolazimo do velikog broja djece koja žele da su u procesu, objašnjava profesorica Ćorović.

Kako ističe, uspjeh je dobar pokretač, a podrška i timski rad veoma bitni i neophodni.

-Na mene tako djeluje, jer da nije tako rezultata vjerovatno ne bi ni bilo. Osjećaj može biti samo divan i pozitivan, jer dječija radost je veoma zarazna, brzo obuhvati i zahtjeva pažnju. Podrška u svakom smislu te riječi ne samo da je bitna, već je i neophodna. Timski rad je oduvijek pokazivao bolje rezultate od rada pojedinca. U svakom trenutku imam punu podršku Uprave i nesebičnu pomoć svojih kolega. Ovim putem im se od srca zahvaljujem, kao i roditeljima i našoj lokalnoj zajednici sa kojima imamo i više nego besprekornu saradnju.

Pod kičicom profesorice Aleksandre Ćorović, uz saradnju kolega i učenika, “oživjeli” su zidovi škole, nastali murali, jedan od njih posvećen i Ivu Andriću.

-Bila sam student beogradske kaldrme u ulici Kralja Petra. Na Višoj školi likovnih umetnosti stekla sam zvanje nastavnika likovne kulture, a nakon toga sam na Akademiji likovnih i primenjenih umetnosti strukovno usmjerena na zidno slikarstvo. Srećna sam što su se negdje oba zvanja ukrstila i iznjedrila ono najbolje u meni, što je ispalo korisno za okolinu a motivišuće za moje učenike. Sa svakim završenim muralom oni bi odmah da pređu na sledeći, priča profesorica Ćorović.

Kako kaže, u svakom djetetu postoji određeni talenat.

-Ima naravno i onih „rođenih“ talenata koji svojim crtačkim sposobnostima i vještinama izmještaju sebe u neko zrelije doba od svojih vršnjaka, ali njih je, na žalost, samo mali procenat. Uglavnom sam mišljenja da u svakom djetetu ima talenta za nešto samo je potreban sticaj okolnosti. Nema netalentovanih učenika samo malo više ima onih nezainteresovanih, mišljenja je profesorica Ćorović.

I još jednom ljubav prema djeci i svom zanimanju biva temelj predanog rada, a profesorica Ćorović ljubav prema umjetnosti dijeli sa učenicima već 12 godina.

Dvanaest lijepih godina sa mojim učenicima, koji se kad izađu iz osnovne škole vrlo rado vrate da me pozdrave i da se jave, kažu kako su. Na početku ovog intervijua pitali ste me šta znači za mene uspjeh. Evo odgovora na to pitanje – Uspjeh je kad te ne zaborave i kad te se po lijepom sjećaju!, kazala je na kraju razgovora za RHN profesorica Aleksandra Ćorović.

Čestitamo i želimo nove uspjehe!

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com