NOVI PRIČASport

NAŠ SUGRAĐANIN ŽARKO POPOVIĆ MEĐU NAJSTARIJIM GLEDAOCIMA MUNDIJALA

Žarko Popović, dugogodišnji je fudbalski radnik sa veoma bogatim sudijskim iskustvom, autor dvije knjige sudijskih pravila, pasionirani ljubitelj fudbala i jedan od najstarijih gledalaca Svjetskog prvenstva održanog u Moskvi. Bez obzira što gazi devetu deceniju života, kaže uz osmjeh, „zar da se propusti uživo spektakl Srbija – Brazil, ko zna kada će žreb opet tako odrediti“.

Čovjek vedrog duha, Žarko Popović, dijelom i naš sugrađanin premda je stalno nastanjen u Kuli, bio je naš gost, a mi vam prenosimo dio njegove priče koja zrači velikom ljubavlju prema „najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu“.

Stadion Spartaka u Moskvi, priča naš Žarko, pravi je spektakl, a on kao jedan od najstarijih gledalaca, sa 82 godine, privukao je pažnju i novinara Sputnjika, ali i uživao u nezaboravnoj atmosferi koju Mundijal nosi:

-Nije bilo tek tako lako da odlučim, dosta toga je prethodilo mom odlasku na taj istorijski meč između Srbije i Brazila, ali velika je ljubav prema fudbalu u kojem samduže od šest decenija. Još nešto, kada će se desiti u budućnosti da igraju Srbija i Brazil. Treba sreća, žreb, sve sam sabrao i otišao na prvenstvo. Više puta sam bio u Moskvi, na utakmicama ali i poslovno kao inženjer. Dolazak na stadion Spartaka je kao da ste došli u teatar Boljšoj, a ne na običan stadion. Sigurno to ne može da se opiše nego samo da se doživi.  Prvi put za Svjetsko prvenstvo, karte je djelila FIFA, a ne fudbalski savezi država. Bilo ih je vrlo teško dobiti, čekalo se i po mjesec, a druga stvar je bilo dobiti navijački pasoš bez kojeg niste mogli ući u Rusiju. Karte sam dobio u maju, a 45 dana sam čekao navijački pasoš, priča Žarko i u šali dodaje da mu je osim ovih potrebna bila i dozvola supruge ali i sinova.

Poseban akcenat Žarko stavlja na 27. jun i utakmicu Srbija – Brazil.

-Ambijent je bio fantastičan. Sve vrijeme su navijali braća Rusi i Srbi i nekad smo nadjačali Brazilijance, strašan ambijent. Povikivali su stalno „Dajte Brazil da igramo malo“, a to je još rečenica kada su naši omladinci 2015. god igrali i osvojili. Gledao sam Neimara, mogu reći i da sam se nagledao brojnih drugih fudbalera, ali kada je riječ o talentu mislim da je naš Miloš Milutinović „Plava čigra“, stari as, uzimajući u obzir i predispozicije i sve ostalo, bolji od Neimara. Jedini nedostatak je Milutinovićevo zdravlje. Posebno me je oduševila infrastruktura koja je kao u bajci. Vidio sam mnogo stadiona, sudio, gledao utakmice, ali ovaj u Moskvi je spoj savršenstva terena, ambijenta, prostora, svega. Neće se uvrijediti naši u Podgorici niti u Beogradu ali ti stadioni su davno prošlo vrijeme prema ovome što je bilo na Svjetskom prvenstvu. Prvo što moramo da radimo kada je riječ o infrastrukturi su nacionalni stadioni i u Crnoj Gori i u Srbiji, sa 50-60 000 gledalaca jer ne može ni Neimar da igra na nekvalitetnom terenu. Takav ambijent utakmicu čini još ljepšom, priča Popović.

Premda po struci mašinski inženjer, Popović je popularnost stekao, posebno među sudijama, u periodu između 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka. Bio je član vjerovatno najbolje sudijske trojke na prvoligaškim terenima velike Jugoslavije. Sudio je zajedno Stevanom Divjačkim i Dušanom Maksimovićem. Jedan od njegovih produkata rada je mladi arbitar Miroslav Mažić iz Vrbasa, jedan od najboljih sudija svijeta.

-Meni je najžalije što je Mažić bio određen za finale ali je nedozvoljeno da sudija bude sa istog govornog područja kao jedan od finalista, a to je bila Hrvatska. Bio je najbolji sudija na Svjetskom prvenstvu. Gledao sam Fatana, sudiju iz Irana, koji je bio arbitar na utakmici Srbija-Brazil, ali i u utakmici za treće mjesto Belgija-Engleska, vjerujte nije ni blizu Mažiću koji spada u vrh. Velika je šteta što nije imao priliku.

Po prestanku aktivne sudijske karijere Žarko se posvetio stvaranju sudijskog kadra u Vojvodini i uvijek pomagao i sudijama iz Crne Gore, jer je rođen u Petrovićima kod Nikšića. Pod njegovim stručnim nadzorom stasalo je više od 500 sudija, 17 godina je instruktor i predavač na mnogim seminarima, a napisao je i dvije knjige fudbalskih pravila koje i danas služe sudijama za učenje.

-To su dva didaktička priručnika, na jednoj promociji je govorio i Mažić 2014. godine koji je sudio dva svjetska prvenstva kao i Zoran Petrović, a jedno Dušan Maksimović. Mažić je tada kazao da probam da napišem i treće izdanje priručnika. I eto, skoro j spremno, ima 500 stranica, džepno izdanje. To je moj vrhunac, priča Popović.

Još jedna važna karika vezuje našeg sagovornika za Herceg Novi, a to je njegov brat  Veliša Popović koji je ostavio dubok trag u radu u FK Igalo.

-I moj brat je imao jednu manu- zdravlje, a bio je veliki talenat. Igrao je u Hajduku iz Kule, kasnije je bio trener. Napravio je veliki uspjeh i u FK Igalo, takmičio se i u republičkoj i u drugoj ligi ali jedan od najboljih trenera koji su trenirali Igalo. Nažalost, 1992., u svojoj 48. godini je preminuo. Volio bih da poručim aktivistima i upravi kluba Igalo – iduće godine proslavljaju jubilej, napisana je jedna monografija, a bilo bi lijepo da iduće godine izađe i monografija „100 godina FK Igalo“. Imam dosta dokumentacije, koju je čuvao moj brat Veliša, kazao je Popović i ponudio podršku prilikom stvaranja nove knjige istorije kluba sa Solila.

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com