DruštvoKulturaUncategorized

LAZAR SEFEROVIĆ: VRATIMO DUH UMJETNIČKE ŠKOLE BAREM U LEKSIKONE I UDŽBENIKE

Deseta knjiga našeg sugrađanina, profesora, istoričara umjetnosti i publiciste Lazara Seferovića “Likovno nebo iznad Herceg Novog” predstavljena je sinoć Novljanima u Dvorani Park. Povod za objavljivanje  knjige je 70 godina od osnivanja Umjetničke škole na Cetinju, a koja je kasnije, utemeljila u Herceg Novom mediteranski duh likovnosti Crne Gore. Autor je knjigu posvetio Petru Lubardi,znamenitom slikaru, jednom od osnivača i prvom direktoru škole.

-Vratimo duh te škole u istoriju i tokove kojima pripada, u leksikone u udžbenike škola, da shvate gdje je velikim dijelom ponikla likovnost Crne Gore i Jugoslavije-istakao je autor Lazar Seferović.

Osim Seferovića, na promociji su govorile eminentne ličnosti iz svijeta kulture i umjetnosti Ljiljana Zeković, Petar Ćuković, Anastazija Miranović, Zdravko Vučinić, Slobodan Bobo Slovinić, Bogdan V. Musović, Bosiljka Pušić, Minja Kusovac i Vujica Ognjenović.

– Riječ je o Umjetničkoj školi na kojoj je utemeljena naša savremena umjetnost, a koja je bila priznata i u regionu. Bila je jedna od najuglednijih škola na ovim prostorima, prije svega zahvaljujući raznorodnim karakterima likovnih disciplina i izuzetnom nastavničkom kadru.  Petar Lubarda i Milo Milunović, dva barda crnogorskog slikarstva, vratila su se 1945. godine u Crnu Goru i sa puno entuzijazma i poleta se prihvatili zadatka da daju svoj doprinos oživljavanju kulturnog života u domovini –  istakla je Ljiljana Zeković, istoričarka umjetnosti,  esejistkinja i likovna kritičarka.

Petar Ćuković, magistar istorije umjetnosti i likovni kritičar govorio je o svojim promišljanjima o školi, umjetnicima Iliji Šoškiću i Dadu Đuriću koji pripadaju različitim generacijama i poetikama. Zašto baš Ilija i Dado?

– To su na prvi pogled dvije potpuno različite ličnosti. Dado koji je potpuno posvećen umjetnosti, ne razdvaja život i umjetnost u smislu toga da li je podloga sto, stolica, krevet ili platno. On je stalno bio u pokretu i slikao je, bilo koja površina da je u pitanju. Isto to imamo kod Ilije Šoškića, samo što kod njega niste mogli vidjeti četkicu, već je bio kostimiran na određeni način i tako je izražavao vlastiti umjetnički subjekt. I on ne razdvaja umjetnost i život samo na drugačiji način – objasnio je Ćuković. Dodao je da je ova publikacija Lazara Seferovića, prva i pionirska knjiga posvećena jednoj važnoj temi, važnoj instituciji u Crnoj Gori, kao i da su rani radovi Dada Đurića, iz perioda boravka u Herceg Novom, prava remek djela.

Spisateljica, slikarka i pjesnikinja Bosiljka Boka Pušić dala je  svoju notu promociji govoreći  pjesme posvećene đacima Umjetničke škole u Herceg Novom.

-U vrijeme trajanja škole, narandže su bile tema za žestoka raspravljanja i pobune. Ja vrlo naivno vjerujem da dječaci, u tinejdžerskim godinama, koji nisu brali voće iz tuđih vrtova, nisu ni odrastali kao treba. Ti dječaci su u stvari isprovocirali neku gospodu, koja je, pretpostavljam pisala neke peticije i tražila zatvaranje škole – rekla je Boka Pušić koju su ovi događaji inspirisali da im posveti svoje stihove.

Umjetnička škola je bila akademija u antičkom značenju te riječi – bila je poruka maestra Voja Stanić.

Ove njegove riječi najeksplicitnije govore koliki je značaj ove škole, koliki je značaj njenih đaka i profesora, pa i autora ove knjige koji je dvije godine bio profesor u Umjetničkoj školi.

Publici se obratio i predsjednik Skupštine Opštine Herceg Novi Andrija Radman. Prema njegovoj ocjeni prof. Seferović je u svojim knjigama, pa i u ovoj novoj, ovjekovječio jedan značajan i plodan dio života Herceg Novog, sačuvao ga među  koricama i tako potpuno otrgao  od zaborava.

Direktor Herceg festa, Stevan Koprivica, uprkos svim sjajnim dometima koje je imala Umjetnička škola,  koji traju kroz djela njenih profesora i učenika,  objasnio je da  je skeptik kada je riječ o obnavljanju ove  ustanove, jer Herceg Novi teško može da bude ono što je nekada bio.

– Mislim da se u istu vodu ne može stati dva puta, kao i da je to stvarno bio jedan kosmički fenomen tih godina u toj energiji i entuzijazmu koji su postojali. Moje mišljenje je da ovo bolonjsko skupljanje bodova ne bi godilo jednoj takvoj atmosferi kao što je bila onda kada je hercegnovska likovna škola radila.

Uprkos svemu možda bi trebalo, ako ne obnavljati školu onda bar r trajnije obilježiti sjećanje na nju sjajne umjetnike koji su je pohađali.

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com