IzdvojenoKultura

LAZAR SEFEROVIĆ: HRONIČAR GRADA POSVEĆEN ISTRAJNO KULTURNOJ BAŠTINI HERCEG NOVOG

Promociju istorijske monografije “Herceg Novi grad monumentalnih tvrđava” autora profesora Lazara Seferovića i Mateja Pašete, koja je nastala kao  svojevrsna podrška  kandidaturi tvrđave Forte Mare u svjetsku kulturnu baštinu UNESCO-a otvorila je nastupom na skalama drevne tvrđave hercegnovska Gradska muzika, ansambl koji baštini tradiciju dugu 133 godine.

-Uvjeren sam da će mlade generacije Novljana koje dolaze  prepoznati i znati cijeniti vrijednosti koje im pripadaju kao  svoje viđenje vremena budućnosti i ovih prostora. To  je bio cilj i svih mojih knjiga koje sam  do sada  pisao o Novome i Boki Kotorskoj, kazao je između ostalog Seferović, čiji je san kome je posvećen  skoro  50 godina, upis ove tvrđave na listu svjetske baštine.

Da je ostvarenje  konačno izvjesno potvrdila je sinoć genralna sekretarka nacionalne kancelarije za UNESCO  Milica Nikolić.

-Jako je rijetko da u Crnoj Gori imamo stručnjake koji su na ovaj način posvećeni kulturnoj baštini svoga grada, a pogotovo ovakvom kulturnom dobru, kao što je tvrđava Forte mare. Uvaženi profesor Seferović je od početka imao viziju i bio jedan od glavnih pokretača njenog upisa na UNESCO listu. Znate da su 2017. godine venecijanska utvrđenja upisana kao zajednička nominacija Crne Gore, Italije i Hrvatske. Kotorska tvrđava je upisana iste godine, a za tvrđavu Forte mare je procijenjeno da postoji vrijednost koja zadovoljava UNESCO standarde i da će se pristupiti ekstenziji te nominacije čim se steknu uslovi, preduzmu konezrevtaorske mjere, napravi projekat. U sarardnji sa hercegnovskom lokalnom upravom već je ostvaren dio aktivnosti. Uskoro počinje izrada konzervatorskog projekta. Vjerujem da će taj cilj, upis tvrđave Forte mare i životni cilj profeora Seferovića biti uskoro ispred nas. Čekamo formalnu potvrdu – kazala je Milica Nikolić.

Novljanka Dragica Ponorac, donedavno amabasadorka Crne Gore u Franscuskoj, Monaku i pri UNESKO-u, koja je i sama  zaslužna za dolazak predstavnika komisije UNESCO-a i pokretanje inicijitative sa Ministarstvom kulture i Opštinom da tvrđava Forte mare bude na listi svjetske kulturne baštine, osnažila je to neposrednijom porukom:

– Profesore, okrenućemo se naglavačke, ali Forte mare će biti na baštini! Komitet je već otvorio vrata….Uspjećemo!

Jedan od recenzenata dr Boris Ilijanić, arhitekta, viši konzervator za kulturna dobra Crne Gore, ekspert UN agencije za ljudska naselja Habitat,  istakao  da popularna  istorijska monografija “Herceg Novi – grad monumentalnih tvrđava” predstavlja vrijedno ostvarenje i u području prezentacije i popularizacije kulturne baštine Crne Gore i Mediterana.

Takođe recenzent i arhitekta Vuk Čvoro naglasio je da je dosta  učinjeno otkada je Forte mare 2016. godine nominovana za listu svjetske kulturne baštine.

– Uklonjeno je filmsko platno, pozornica je sa suprotne strane, ukroćeno je zelenilo kojim je tvrđava bila opasana…

Direktorica Nacionalne turističke organizacije Crne Gore Željka Radak Kukavičić uputila je povodom promocije poruku  istakavši  da je  izuzetno  raduje činjenica da je još jedan lokalitet u Crnoj Gori, zaslužio nominaciju i ima šansu da bude uvršten u listu Svjetske kulturne baštine.

-Sama nominacija tvrđave Forte Mare za ovo prestižno međunarodno obilježje kulture je razlog za ponos kako grada Herceg Novog, tako i cijele Crne Gore.

Voditeljka programa novinarka Danijela Đonović pročitala je između ostalih i dio teksta   Ilije Laloševića,  inženjera arhitekture i konzervatora koji kazuje da  se „fortifikacijska arhitektura Boke Kotorske mletačkog razdoblja, od XV do kraja XVIIIstoljeća, tipološki  može podijeliti na nekoliko karakterističnih grupa. Prvu, ujedno najznačajniju grupu čine utvrđeni gradovi Kotor i Herceg Novi, od kojih je Kotor kao gradska aglomeracija gotovo pouzdano nastao još u starom vijeku. U Herceg Novom čini se da ima ostataka koji govore da bi se i on mogao svrstati u starije gradove ili je mogao biti antički punkt koji nije imao karakteristike grada, već možda prometnog čvora za prelazak trajektom preko Bokokotorskog zaliva“.

Izdvajamo i dio poruka Jovice Martinovića, magistra arheologije iz Kotora koji je cijeli svoj život posvetio proučavanju i istraživanjima arheoloških lokaliteta I literature, a zapisao je i da od svih  gravira Herceg Novoga a broj je prilično veliki (17.v) ima ih više  nego Kotor, Budva ili Ulcinj, pa čak više i od Dubrovnika  najviše pažnje privlači : Osvajanje Herceg Novog 1687. godine od strane Venecije sa potpisom Arnolda van Vesterholta, Holanđanina.

-Ta je gravira nastala samo šesnaest dana po oslobođenju grada od Turaka, velikih je dimenzija, što je rijetkost, naglašeno dekorativna, sa detaljnim opisom bitke; u njoj ima, sem istorijskih, i umjetničkih elemenata.

Iz tekstova arheologa i muzejskih savjetnika Đorđa i Radmile Ćapin   apostrofirani su dijelovi iz   Elaborata o zaštitnom arheološkom istraživanju fortifikacionog objekta Citadela, 2016, kojim je predviđeno potpuno arheološko istraživanje unutrašnjosti objekta, nakon čega bi na osnovu dobijenih rezultata uslijedila izrada Konzervatorskog projekta i obnova tvrđave.

Postoji jedna usmena informacija, navode arheolozi Radmila i Đorđe Ćapin, “da su poslije zemljotresa, sa zida koji je postao vidljiv nakon obrušavanja Citadele, uzeti uzorci maltera, da bi rezultati analize mogli ukazati na starost od 2000 godina”.

Knjiga „Herceg Novi – grad monumentalnih tvrđava“ je oplemenjena insertima iz literature čuvenih pisaca i pjesnika koji su rođeni ili su boravili  u Novome, a lirsku notu sinoć je promociji darivala pjesnikinja, Novljanka Vesna Radović, kazujući svoje stihove posvećene upravo tvrđavi Forte mare.

Podsjetićemo, ideju o upisu ove tvrđave na listu svjetske kulturne baštine Seferović  promoviše još od vremena kada je  kao  predsjednik Upravnog odbora SIZ-a za kulturu Opštine Herceg Novi, bio na čelu realizacije programa obnove spomenika kulture, nakon katastrofalnog potresa 1979. godine. Prvi njegov predlog bio je  da se tvrđava Forte Mare obnovi i restaurira u venecijanskom gabaritu iz 17. vijeka. To je prihvaćeno i obnova je, na osnovu konzervatorskih uslova i odobrenog projekta, urađena 1986.

-Moja duša i srce su noćas sa Forte mare u UNESCO-u, a vi kada stigne to rješenje, koje će potpisati naša Milica Nikolić, budite bar dostojni toga da se ime ovoga grada i ovog spomenika nađe među elitama svjetskih spomenika gradova, civilizacija i kultura.

Ovim apelom započeo je svoje kazivanje  profesor Seferović, pa pozdravio i zahvalio se svima koji su doprinijeli nastajanju njegove knjige. Izdvojio je posebno imena autora fotografija a među njima Miloša Samardžića, čije fotografije, kako je rekao čine  50 odsto vrijednosti knjige. Pohvale su dobile i  Mina Janković i  Slobodanka Bobe Klisura Vukčević, te Zdravko Ponorac. Zahvalnost  za organizaciju promocije upućena je na adresu  Herceg festa a posebno Gordani Porobić Krcunović i Milini Kovačević.

Otvoren i uvijek jednako spreman da pohvali i da opravdano kritikuje Seferović je dodao:

-Da sam malo mlađi odmah bh pokrenuo i da Citadelu vratimo u život. To nam je ostavio u amanet i Miroslav Čangalović i Zuko Džumhur. On je tada naručio i veliku dizalicu iz Splita. Ali su se našli opet neki kvazi Novljani, kao i sada što ih ima, koji uvijek podmeću klipove svemu onome što ovaj grad očekuje kao vrijednost. Oni nijesu prepoznali ni sopstvenu,  a kamoli tuđu, drugu vrijednost –komentarisao je profesor Seferović i apelovao  na mladost koja dolazi da prihvati  vrijednosti u sebi i da pomogne  onima koji rade i žele dobro ovom gradu.

I ova i sve prethodne knjige  profesora Lazara Seferovića jesu potpora, jesu dobar i pravovremeni vjetar  u jedra  boljitku grada. Jer, Seferović je sva svoja kazivanja   utemeljio na činjenicama – a pisao je srcem. Tamo gdje je riječ “zastajala”  – on je sve  nadomsjetio biranim fotografijama koje su i same  kazivale  iznad svega,  ljubav prema Herceg Novom. A kada mu je trebala podrška znao je i još odlično zna da okupi  i podstakne pouzdane saradnike.

Rečenom je punom snagom odisala i sinoćnja promocija – a  poseban ton dali su prijatelji, novski „Egzodusi“  nižući poznte kompozicija i onu, vječnu, zagonetnu – Koga to zapravo volim u Herceg Novom.

Dio odgovora  sigurno je u  priči o tvrđavi Forte mare.

V.Vujnović

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com