IzdvojenoKultura

DEJAN ĐONOVIĆ: STVARALAŠTVO NE TRPI LAKE STAVRI

Novljanin, tačnije Zeleničanin kako voli da kaže glumac i  pjesnik Dejan Đonović, diplomirao je produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, u teatarske vode zaplivao  je iz Hercegnovskog pozorišta, a stalni je član Gradskog pozorišta Podgorica skoro tri decenije. Igrao je u filmovima, između ostalih “Pogled sa Ajfelovog tornja” i  “Igla ispod praga”, u  tv serijama, u više od 50 predstava. Dobitnik je godišnje nagrade Gradskog pozorišta i nagrade Princ dječijeg carstva na Međunarodnom festivalu dječije poezije u Banjaluci. Među onima koji su ponijeli tu važnu titulu  su pjesnici  Ljubivoje Ršumović, Tode Nikoletić, Slobodan Stanišić, Ranko Pavlović, Mošo Odalović…

Povod za razgovor sa Dejanom Đonovićem su zapažene uloge koje je ostvario u predstavama „Carevo novo odijelo“ (produkcija Hercegnovsko pozorište i Herceg fest) i „Modro blago“ ( Gradsko pozorište – Podgorica).

Obje predstave rado gledaju i odrasli i djeca pa smo priču započeli pitanjem za koga je teže odnosno lakše igrati?

-Kada je u pitanju „Carevo novo odijelo” možemo reći da se  radi o predstavi koja na neki način otkriva djeci šta je  politika, a odrasle posebno one koji su sačuvali dijete u sebi na to podsjeća. Mislim da „Carevo novo odijelo“ u tom smislu zaista traži i mladu i stariju  publiku i  nema problema u tom smislu. Jedino je pitanje na koji način  donosimo neke nijanse u igri, više se prilagođavam djeci ako su djeca u pitanju a kada su odrasli u pitanju više se prilagođavate njima. Ali, to su neznatne razlike. A igrati je teško uvijek,  ako igrate ozbiljno. Mi glumci osjećamo uvijek veliku količinu odgovornosti bez obzira za koga igramo, jer neuspjeh vam uvijek stoji za vratom. Tako da ako se opustite možete da skliznete i padnete a posle će nekolicina morati da vas podiže jer sami možda nećete moći. To je pitanje odgovornosti prema poslu i prema sebi, prema kolegama i tekstu,  prema autorima koji učestvuju u stvaranju komada, a prema publici na prvom mjestu. Sve je teško ako radite sa maksimalnim žarom, ubjeđenjem, voljom i željom.

Obje ove predstave su osavremenjene priče koje poznajemo, priče koje su starije generacije čitale iz  knjiga. Kako se usklađujete sa internet generacijom?

-Najveći je problem što su ljudi pa i djeca skloni da im sve bude  lako. Tako smo počeli da učimo djecu i mislimo da su sva rješenja na internetu, a naravno da nisu. Sve informacije koje možemo da pribavimo preko interneta nisu uvijek tačne i u dobroj su mjeri inprovizovane. Ako čitate „Rat i mir“ preko interneta za pet minuta, nisam siguran da ga možete razumjeti i doživjeti  na pravi način, izuzev kad uzmete knjigu pa fino uđete u taj svijet, ne samo ovog, nego bilo kog dobrog romana.  Internet može da koristi i skraćuje  vrijeme koje vam je ranije bilo potrebno da pribavite određene podatke, ali ja mislim da preko interneta ne možete da steknete pravo znanje. Uvijek sam za interakciju koja je  oči u oči. Lijepo je imati internet i imati osjećaj da vam je sve dostupno i na dohvat ruke ali nije sve baš tako. Ako stvarno hoćete negdje da stignete potrebno vam je mnogo  vremena i odricanja, i ako hoćete nešto da postignete u životu mislim da se mora uložiti napor, ne može biti lako. Ja ne volim lake stvari.

Pišete poeziju za djecu, nagrađivani ste autor, pomaže li pjesnik glumcu ili glumac pjesniku?

-Mi se uzajamno pomažemo, jedno drugo slušamo, ali se i svađamo, takođe. Uglavnom sve radimo samo da nam ne bude dosadno, a uvijek ima  tema oko kojih možemo da se sporimo ili složimo. Ja više volim kada se složimo, bar kada je u pitanju poezija i pozorište za djecu, a kada su u pitanju odrasli, onda volim da se sporimo i da smo u međusobnoj svađi i zategnutim odnosima.

Da li pišete nešto novo, možda prozu?

-Nešto sam pisao, nisam još u toj fazi da bih se usudio da objavim. Vidjećemo, valjda sam ja previše poetski tip da bih ozbiljno pisao prozu ali nikad se ne zna. Ne planiram stvari jer imam dosta obaveza u pozorištu, na relaciji sam Herceg Novi – Podgorica i to mi oduzima dosta vremena. Nisam od onih koji planiraju, bar kada je kreativni posao u pitanju . Pustim neke stvari da se dese, kada naiđu zgrabim ih, ili se dirnu ili se ne dodirnu ali jedna za drugu uvijek znaju, kaže Dejan Đonović.

 

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com