Kultura

DA SE ISPUNI DUG ZADUŽBINARIMA I VRATI DOBRI DUH MEĐU ZIDOVE ŠKOLE U SRBINI

U okviru “Oktobarskih dana” sinoć je u dvorani “Park” promovisana knjiga “Srpska zakladna pomorska škola – zadužbinska škola u Srbini“ koju je, povodom 160 godina ove škole, priredila Olivera Doklestić, sa saradnicima Nebojšom Rašom i Miodragom Bajkovićem, a objavilo SPKD “Prosvjeta” Herceg Novi.

Zadužbina Bošković, Đurović, Laketić, Vukić i Stanović u kojoj je 1858. otvorena prva stručna škola na narodnom jeziku, jedna je od najstarijih zadužbina na teritoriji današnje Crne Gore. Zemljores 1979. znatno je oštetio vremešni spomenik razvoja školstva u Novome, a njenu tužnu sudbinu je 2008. godine zapečatio požar, i od tada je prepuštena propadanju, dok se oko vlasništva spore Fondacija škole i Ministarstvo prosvjete Crne Gore. 

U ovoj je, lijepo uređenoj knjizi, sa dokumentovano i sistematski obrađenom materijom, Olivera Doklestić je opisala čitav jedan obrazovni svijet u malom, kao nezaobilazni spomenik kulture, ne samo za naš grad, nego za čitavu Boku i Crne Goru, poručio je Miodrag Bato Bajković, predsjednik fondacije „Zadužbina škole Bošković, Đurović, Laketić, Jovana i Milene Vukić i Nika Stanovića“, koji se fokusirao na tenutni imovinsko pravni status.

– Istorijska imovinsko pravna građa nedvosmisleno ukazuje da je Fondacija Škole Bošković, Đurović, Laketić, jedini vlasnik jedini vlasnik sveukupne zadužbinske imovine. Ona bi, po pravilu, imala oko 15.000 metara kvadratnih zemljišta, zajedno sa imovinom kasnijih darodavaca: Nika Stanovića, koji je dio šume Orlovina do naselja Nemila ostavio gimnaziji,  tj. Zadužbini, testamentom iz 1955. godine, kao što su to učinili i profesori Vukić: Jovan i Milena, te Milenina majka Slavjanka Stanović. To je zavještanje šire poznato kao Zabavište Škole u Srbini, ili prvo zabavište u Herceg Novom. Ustvari, ova knjiga je sama po sebi svjedočanstvo, dokaz da je sva imovina Fondacije zadužbinska i da jedino Upravni odbor, pod pokroviteljstvom Skupštine opštine Herceg Novi, koja je i po istorijskoj građi, pored navedenih darodavaca, takođe osnivač zadužbine u Srbini. Od 1892. do 1947. godine, od osnivanja zemljišnih knjiga na našim prostorima, Fondacija je bila uknjižena kao: ”Fondazzione scolastica Bosković, Đurović, Laketić”. Tada je italijanski kao i njemački bio službeni jezik. Te, 1947. godine, imovina Zadužbine je dekretom pripojena Fondu državne imovine, po nalogu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Po sadašnjem Zakonu o restituciji, ova imovina treba da se vrati našoj registrovanoj Fondaciji.  Ukoliko se Zakon o restituciji ne primjeni pravilno, valjalo bi prava Fondacije ostvariti preko Evropskog suda u  Strazburu, uz podršku Opštine, kao jednog od osnivača Zadužbine, poručio je Bajković. 

Publicista Nebojša Rašo koji je 2013. godine objavio knjigu „Srpske zadužbine Herceg Novog“, podsjetio je na riječi Iva Andrića da “ zadužbinari umiru dvaput; drugi put umru kad se ugasi njihova zadužbina”, ističući da je 160 godina od otvaranja škole u Srbini pravi datum ne samo za izdavanje knjige o školi već i za pokretanje pitanje njene obnove sa mrtve tačke.

– Najmanje neobičnom možemo nazvati pojavu da jedna mala varošica sa okolnim selima tokom, uglavnom 19. vijeka, da veliki broj zadužbina. Takav je slučaj sa Herceg Novim, gradu koji proporcionalno broju stanovnika ima možda najviše zadužbina. Tokom 18. vijeka mnogi Novljani ostavljali su velike darove crkvi. Jovan Bošković ostavio je 1825. zadužbinu, a to je petnaest godina prije Save Tekelije. Svakog 30. septembra, u hramu Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj služi se parastos hercegnovskim zadužbinarima, koje smo na ovaj način objedinili, ispunivši im želju, a riječ je o 55 zadužbinara iz 19. i 20. vijeka. Svakako zadužbina koja je u sjećanju Novljana ostavila najveći trag je Srpska pomorska škola u Srbini, koja je ostala upamćena pod ovim imenom iako je smjer moreplovstva ugašen 1875. Novski zadužbinari su uvidjeli ono što je Aleksa Šantić zapisao: „Prosvjeta je najveći bedem sa kojeg se brani sloboda“. 

Rašo je podsjetio na testamente zadužbinara, probleme oko otvaranja, kao i na istorijat škole, u kojoj je prvi upravitelj i učitelj moreplovstva bio jedan od najznamenitijih bokeljskih pomoraca Mato Mrša.

– Odsjek moreplovstva otvoren je 1858. a odsjek jezika 1867. Bogata je istorija škole u Srbini. Kroz nju su prošle mnoge znamenite ličnosti, i kao profesori i kao đaci, od Sima Matavulja, Mirka Komnenovića, Toma Krstova Popovića i drugih. Škola je imala svoju zastavu. Bila je to crveno-plavo-bijela trobojka sa likom Svetog Save i natpisom: “Pokažite da ste srpske majke djeca i hodite stopama ovog svetitelja“. Zastavu je poklonio kapetan Joko Pješivac. Na početku Prvog svjetskog rata austrougarske vlasti su zatvorile školu. Poslije rata Ukazom od 30. jula 1922. godine na predlog Ministarstva prosvete, Kralj je odobrio „da se privatna četverorazredna niža gimnazija u Herceg Novom pretvori u državnu četverorazrednu nižu srednju školu“. Za vrijeme dok je Mirko Komnenović bio opštinski načelnik i predsjednik Upravnog odbora zadužbine škola je 1932. proširena i nadograđena i bila je jedna od najmodernijih zgrada u gradu. Tako je dobila izgled kakvog se mi svi sjećamo, rekao je Rašo. 

Herceg Novi je imao tek nešto više od hiljadu ili dvije stanovnika u vrijeme otvaranja „Srpske zakladne pomorske škole“ u Srbini, čiji su profesori bili pravi intelektualni cvijet, školovani najčešće u Trstu, Beču i Gracu, podsjetila je Olivera Doklestić.

– Od tada do danas, u tih 160 godina, 120 godina se u zgradi odvijala nastava, a školsko zvono obilježavalo početak i kraj časa. U tih 120 generacija prošlo je oko 6 000 učenika. Mijenjale su se uprave, vlasti, školski programi, vrijeme slobode zamjenjivalo je vrijeme okupacije, ali je uvijek opstajala prvobitna ideja škole. Nakon što je snažan zemljotres, poput nemani, protutnjao 15. aprila 1979. godine zauvijek je utihnulo školsko zvono i od kada traje njeno propadanje koje je kulminiralo požarom 2008. godine. Ostala je još samo spomen ploča i dični grb grofovske porodice Vladislavića na južnoj strani škole. 

Zadužbinska škola u Srbini, danas ruina, nikome ne može da služi na čast, a grb i ploča podsjećaju na prošlost i opominju zbog sadašnjeg i budućeg stanja i uloge zgrade i zadužbine, poručila je Doklestić.

– Knjiga o školi je svjedočanstvo o svima nama u ovom vremenu, đacima škole i onima koji to nikada nisu bili, ali uzrokuju sve moguće prepreke da se ne ostvari želja zadužbinara i nastavioca njihovih ideja. Ovo je knjiga o brižnima i nemarnima, knjiga o vremenu i o tragovima, knjiga o darodavcima i čestitosti, ali i knjiga o beskrajnim pravničkim igrarijama i tvorenju nemogućih situacija. I ovo je knjiga o slabosti društva da se izbori sa zadaćom koju su ostavili darodavci, knjiga o sili i nemoći, o pravdi bez prava i pravilima koja su uništila spomenik materijalne kulture. Ovo je lament nad sjajnom prošlošću novskoga kraja, i vapaj da se pokrene javnost da se očuvaju posljednji tragovi zadužbinskog imanja u Srbini, da se dozove savjest na sjenima naših darodavaca, i na sjenima naših predaka koji su duboko shvatali i bili zahvalni zadužbinarima na svemu što su uradili za sto dvadeset jednu generaciju učenika, za stotine i stotine onih koji su tu obrazovani na putu da postanu ljudi. Iako se od postanka zvala „Srpska zakladna pomorska škola”, ona nikada nije bila jednonacionalna ili jednoreligijska, već mjesto učenja i obrazovanja sve djece, bez obzira na vjeru i naciju, podsjetila je Doklestić, poručivši da je zadatak knjige misija dobročinstva, da se vrati dobri duh među zidove škole u Srbini i ponovo počne oglašavati školsko zvono. 

Brojnoj publici, u kojoj su bili i konzul Republike Srbije u Herceg Novom Zoran Dojčinović i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić, obratila se i profesorica Tia Dožić Čamdžić, koja je istakla da je neobično ponosna što je u školi na Srbini završila Nižu gimnaziju, i u istoj školi počela da radi, izrazivši nadu da će građani Herceg Novog  zajedno sa predstavnicima Opštine uspijeti da vrate gradu ono što je već imao, i da će se na prozorima škole u Srbini opet pojaviti nasmijana lica učenika.

U muzičkom dijelu programa nastupili su ženska pjevačka grupa „Lira“, hor „Sveti Vasilije Ostroški“ i Dušan Tadić.

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com