DRUŠTVO

BUDIMIR BULAJIĆ – HODOČAŠĆE DO OSTROGA – PUT NA KOME SE STIČU VJERA I PRIJATELJSTVA

Bilješka o grupi mladih hodočasnika iz Herceg Novog koju smo nedavno objavili na našem Portalu izazvala je izuzetno interesovanje  čitalaca, pa smo zahvaljujući tome odlučili da priču zaokružimo. Kazivanje Budimira Bulajića zabilježio je naš kolega Marko Vukićević.

Tog ponedeljka veče, 8. maja, kiša je dosadno rominjala nad Herceg Novim, ali  ni njena upornost nije mogla spriječiti dvadesetak mladih u njihovoj namjeri da se pješke upute ka manastiru Ostrog. Oni će se samo tri dana kasnije pokloniti jednom od naših najvećih svetaca, svetom Vasiliju Ostroškom.

Budimir Bulajić (26) samo je jedan od njih 22 koji  su se te noći našli ispred crkve svetog Arhanđela Mihaila na Belavisti, odakle su se uz blagoslov oca Nikole zaputili ka manastiru Ostrog.

„Naoružan“ kišobranom i torbom punom hrane i odjeće,  Budimir je krenuo da savlada  izazov od 114 kilometara, ne sluteći  tada da ga čeka put prepun preispitivanja, put koji  će završiti u ranama ali sa duhovnim ispunjenjem koje će, kako kaže, pamtiti  cijelog života.

– Nožem su mi skidali plihove na livadi ispred Nikšića koliko je naporno bilo. Ovo je bilo jedno od najtežih iskustava u mom životu, ali ujedno i najljepše. Sveti Vasilije je jedan od najvećih svetaca i zaštitnika, a iz poštovanja prema njemu, gotovo svake godine idem pod manastir Ostrog. Već neko vrijeme se igram  idejom da odem kao hodočasnik  i ove  godine sam konačno ostvario taj san – počinje svoju priču Bulajić.

Pred njim i ostalim Novljanima, stajao je  dug i naporan put koji  su prešli tokom tri dana, a na svakom koraku su nailazili na podršku mještana, koji su ih pozivali u svoje domove da se odmore i okrijepe.

– Prve noći smo pješačili oko 44 kilometara – tačnije 19 sati. Krenuli smo sa Belaviste i uz manje pauze stigli smo na Dragalja, gdje nas je ugostila porodica Samardžić u njihovom crkvenom domu i neizmjerno smo im zahvalni. Druga dionica je bila dugačka oko 36 kilometara, a noćili smo u Trubjeli. Krenuli smo oko 6 ujutro, da bi tek oko 11 naveče stigli u dom porodice Krivokapić. Poslednji dio puta je bio dugačak oko 40 kilometara, krenuli smo oko 7 ujutro i u 2 iza ponoći smo bili ispred donjeg manastira. Oko 5 smo ustali sutradan i ispeli se na manastir Ostrog, gde smo propušteni pored velike mase kao hodočasnici litije. Poklonili smo se moštima svetog Vasilija i vratili se automobilom za Herceg Novi – ispričao je Bulajić za naš radio.

Na svakom pređenom koraku, Bulajić se, priča, borio sa teškim mislima koje su ga pozivale na odustajanje. „Lukavi“ je čučao u svakom koraku, a rane na nogama nakon dugih dana pješačenja su vrištale „odustani“. Ipak, to se nije desilo.

– Moja ćerka Vasilisa, koja je dobila ime upravo po svetom Vasiliju, supruga Ana i Nikolija koja tek treba da dođe na ovaj svijet, bile su mi podstrijek da nastavim. Njihova lica su mi se motala po glavi, a kao šapat u uhu sam ih čuo kako me bodre „budi jak“. Zato sam i nastavio da koračam, korak po korak, kilometar po kilometar, dok nisam ugledao manastir Ostrog -.

Snagu koju je dobio kada je ugledao čuvene bijele grede manastira, odmah je izliječila sve boljke i sa odlučnim korakom, družina je znala da je vrijeme da se okonča putovanje koje će zauvjek pamtiti.

– Novljane koji su išli sa mnom više ne zovem sugrađanima, već prijateljima. Velika podrška smo bili jedni drugima i da ih nije bilo, vjerovatno bih odustao. Gurali smo jedan drugog i niko nije ostao sam. Ovo je početak prijateljstava koja ću dugo pamtiti – dodaje on.

Blagoslov koji je Bulajić osjetio nakon što se poklonio moštima svetog Vasilija, ispunio ga je više nego bilo koji drugi osjećaj za života.

-U tom trenutku sam shvatio da ni jedno materijalno zadovoljstvo u ovom svijetu nije ni približno poput duhovnog. Nikakav novčani dobitak ili bilo šta drugo jednostavno ne može da se poredi sa osećajem blagostanja koje sam postigao na ovom putu -.

Na kraju, Bulajić je na ovom putu ponajviše ostao iznenađen gostoprimstvom  sa kojim se sretao tokom puta, a najsnažniji utisak su ostavile porodica Matković kod Nikšića, kao i gospodin Jeletić koji ih je u restoranu „Stara kuća“ iznad Grahova domaćinski ugostio, a potom im i spremio potrepštine za nastavak puta. Buajić nakon svega  poručuje da ova medijska eksponiranost nije imala za cilj da se pohvali njihov poduhvat.

– Naprotiv. Želim ovim putem da skrenem pažnju svim Novljanima da postoji grupa ljudi koji i dalje čuvaju duhovne vrijednosti i koja svake godine ide na hodočašće pod manastir Ostrog. Ukoliko neko želi da se priključi, naša družina će vas objeručke prihvatiti – poziva Bulajić.

Darko Bulajić, Božidar Dajević, Dado Prnjat, Vjekoslav Kulinović, Nenad Vavić, Bojan Marković, Miloš Padrov, Aleksandar Samardžić, Stevan Čeprnić, Đorđe Ćurić, Budimir Bulaić, Jelena Milović, Radoš Rubežić, Marija Tomašević, imena su Novljana koji su ove godine bili prvi hodočasnici iz našeg grada ka manastiru Ostrog.

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com