DruštvoIzdvojeno

BOLNICA MELJINE: MOJA PRIČA – SLAĐANA VUJOVIĆ

Dugo već u Novom traje tiha borba za očuvanje Bolnice Meljine, ali je očigledno neophodno napraviti i korak više i pružiti snažniju podršku zaposlenima u ovoj ustanovi koji su za razliku od nas svakodnevno suočeni sa problemima, a ipak  istrajavaju.

Na predlog naše sugrađanke rediteljke i dramskog pisca Slađane Vujović pokrećemo kampanju  “Bolnica Meljine – moja priča”.

Biće to podsjetnik da svi potpišemo podršku za očuvanje ove ustanove, biće i prilika da svako od vas ispriča svoju priču koja će  učvrstiti  nepodijeljeno mišljenje da je Bolnica Meljine – naša, novska, neophodna, bitna i mještanima i gostima.

Ona je  svakako više od zdravstvene  ustanove. BLIŽA je i draža i od najsavremenijih bolnica u svijetu. Ona je novska  – duže od cijelog NEMIRNOG vijeka. Ona je dio naših radosti, naših patnji i naših tuga, dio života Novog. I treba je braniti – tako što ćemo izmjeriti, svako za sebe –  i radost i tugu, i brigu  i sreću, i bol i ozdravljenje – koje su svih proteklih godina i decenija zaposleni u bolnici Meljine dijelili sa nama. Kad to uradimo  znaćemo kojom snagom  treba braniti Bolnicu. Odmjerimo  potom samo sreću. Onu koju smo osjetili kada je poslije 40 godina opet, baš u Meljinama otvoreno porodilište. Konačno,  saberimo sve sreće roditelja, svih koji su se radovali svakoj bebi rođenoj u Meljinama. Snagom takve sreće i ljubavi – treba reći:  Bolnica Meljine je NAŠA a sve zahtjeve zaposlenih u Meljinama –PODRŽAVAMO!

Evo prve priče koju kazuje SLAĐANA VUJOVIĆ:

Malo je reći da je moj otac volio planinu. Gorštačko dijete, poznavao joj je dušu i u njoj nalazio spokoj i savršenstvo. Njegov 88-mi rodjendan smo proslavili u planinarskom Domu za Vratlom; uspeo se uz serpentine bez problema, uživajući u svakom koraku, pričajući usput o ljekovitom planinskom bilju, istoriji i tajnama Subre. Bio je tiho srećan tog dana, a sa njim i mi ostali. Ali tog rodjendana ne bi bilo, ili ne bi mogao biti obilježen na taj način, da par godina ranije nije bilo temeljite  intervencije od strane medicinskog osoblja Bolnice Meljine.

Nakon pada koji je vjerovatno bio uzrokovan mini-moždanim udarom, i ekstremnog skoka krvnog pritiska, hitna pomoć ga je odvezla u Bolnicu Meljine. Primljen je na sistematski pregled i posmatranje na nedelju dana. Negodovao je, govorio da mu nije ništa, da ne može ostati duže od par sati. Iznenadni boravak u bolnici u tim godinama je obojen posebnim strahom.  Otac je bio čovjek odvažan u svemu, rekla bih neustrašiv, ali ljekare i ljekove je izbjegavao pa mu se sedam dana u bolnici činilo zlokobno dugo. No već tog prvog jutra sam osjetila da strpljenje, razumijevanje i opšti pristup ljekara i ostalog osoblja rastjeruju njegovu uznemirenost.

Idućeg dana je anksioznost gotovo sasvim nestala. I drugi pacijenti u sobi bili su puni hvale za osoblje. Povjerenje u ljekare, njihovu stručnost,  ljudskost i dobronamjernost bilo je evidentno. Sa sestrama su vrcale šale. Moj otac je bio potpuno mobilan ali sestre su odlucile da mu donose obroke u sobu iz pažnje prema njegovim godinama, i tako ga sasvim razmazile. Ljekar je uvijek nalazio vremena za razgovor;  bez obzira na  prezauzetost.

Bila sam impresionirana njihovim stavom, jer teški uslovi rada i materijalno siromaštvo Bolnice su se primjećivali na svakom koraku. Ali njeni ljudi  bili su ujednačeno profesionalni, stručni, puni stpljenja.  Kad se sjetite da ti ljudi u nekim periodima ne primaju platu za svoj rad, takav stav i njihova borba da Bolnicu spasu kao drušveno dobro dostupno svima, poprima herojsku dimenziju. Teško je objasniti letargiju zbog koje u toj borbi svi mi ne stojimo uz njih mnogo odlučnije, jasnije i čvršće. Valjda se nadamo da će to uraditi neko drugi.

Poslije nedelju dana moj otac je izašao sa ‘dobrom ocjenom’ opšteg zdravlja i terapijom za povišen krvni pritisak, sposoban da nastavi život kao vitalan čovjek koji u kasnim godinama živi život punim plućima.

Vjerujem da ima mnogo sličnih priča koje bi Novljani mogli ispričati, jer u Bolnici Meljine se brane, spasavaju i donose na svijet novi životi. Ona je izuzetan resurs grada i države. To nije bilo koja bolnica, to je naša Bolnica, gradili su je naši roditelji za svoju djecu i unuke, u vrijeme kada nije sve bilo za prodaju.

Vjerujem da će  vrijeme u kojem novac nije mjerilo svega ponovo doći. Period intelektualno lijenog, razarajućeg neoliberalnog kapitalizma je ružna i prolazna faza, poput izlječive bolesti. Tamo gdje je neoliberalna ekonomska filozofija potekla, sa svojom banalnom porukom da se tržiste najbolje brine o svemu, ona je već uveliko diskreditovana i razmatraju  se novi obrasci. Jedan od njih je vraćanje vitalnih resursa pod okrilje države.

 

Pošaljite nam, objavićemo i vaše priče o bolnici Meljine!

Adresa je jsradiohn@t-com.me

Vaš Radio Herceg Novi

 

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com