Kultura

“BICIKLISTIČKI USTANAK” KAO METAFORA CRNOGORSKOG MENTALITETA

Malobrojna publika je sinoć u dvorani “Park” vidjela predstavu “Biciklistički ustanak u Crnoj Gori”, u adaptaciji i režiji Slobodana Milatovića, u izvođenju glumaca Nikšićkog pozorišta Nebojše Vulanovića i Velizara Kasalice.

Treća predstava koju Milatović režira po dramskom tekstu Zorana Kopitovića „Muzej biciklističkog ustanka u Crnoj Gori“, sada u formi duo drame, govori o odnosu Crnogoraca prema tradiciji, otkrivajći njihov mentalitet i mitomaniju.

Nebojša Vulanović ističe da je zadovoljan igranjem u Herceg Novom, bez obzira na mali broj gledalaca,

– Kao i svi koji se bave ovim poslom, kolega i ja na svakom izvođenju dajemo sve od sebe, nezavisno da li je u publici dvoje, petoro ili petsto ljudi. Jako mi je žao što publike nije bilo više, ali je meni bilo dobro. Inače se uvijek dobro osjećam i slatko umorim igrajući ovu predstavu, jer ovo je jedna nevjerovatna priča jednog od najboljih, najneobičnijih crnogorskih pisaca ikad, pokojnog Zorana Kopitovića. Negdje sam to već rekao, kada smo igrali prvi put prije dvije godine, da sa posebnom emocijom ulazim u svako novo izvođenje, jer sam imao nevjerovatnu čast i zadovoljstvo da drugujem sa tim čovjekom. Jako smo se dobro razumijeli, a vidim da je i publika prepoznala upravo to moje čitanje, kao glumca, ovog njegovog teksta. 

Za Slobodana Milatovića, rodonačelnika alternativnog i ambijentalnog teatra u Crnoj Gori, Vulanović kaže da je izuzetno lak za saradnju, i da su uživali pripremajući predstavu.

– Poznajemo se gotovo 50 godina, i imao sam zadovoljstvo da dosta predstava radimo zajedno, čak i ovdje smo gostovali prije desetak godina sa predstavom „Đetići u parlamentu“. Koliko je dobar čovjek toliko je dobar reditelj, a fenomenalan je i čovjek i reditelj. Ovo prvo govorim iz prijateljskog ugla, a za drugo nemam ja šta da ga hvalim – to je prepoznato širom bivše Jugoslavije. Nema scene gdje nije radio i to sa velikim glumačkim imenima i na izuzetnim predstavama. To je stvarno autoritet. Što se tiče samog rada, nevjerovatno je lak za saradnju, ne priča mnogo, ali poslije prve druge probe tačno znaš šta on od tebe traži; on te pusti da se tražiš i samo poslije određenog vremena kaže – to je to. Inače su u pozorištu pripreme najljepši dio rada, dok se traga i radi na finesama. Poslije imaš gotov proizvod, ideš pred publiku, a svako novo igranje je neka nova priča, nova dimenzija. Ovo je forma duo drame gdje smo se vrlo brzo našli, ali kada su neke veće predstave svaki šraf mora da bude na svom mjestu. Na probama, dok se predstave spremaju uvijek bude nevjerovatno lijepih doživljaja i anegdota koji se kasnije prepričavaju. Godine prolaze, pozorište ostaje a „Biciklistički ustanak“ je uzeo maha i to je, nažalost, jedini ustanak u Crnoj Gori koji se ozbiljno shvata, poručio je Vulanović.

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com