IzdvojenoKultura

24. HAPS – KOMPARACIJE I SVE MNOGOLIKOSTI TEATRA, TEMA RAZGOVORA U ZAVRŠNICI FESTIVALA

Zamisao organizatora HAPSa,  Hercegnovskog pozorišta i Herceg festa  da revijalni festival  ove godine  s konceptom definisanim kao KOMPARACIJE zaokruži razgovorom o viđenim predstavama,  sa učesnicima ali i sa publikom  imala je solidan  odjek,  prvenstveno među rediteljima, glumcima, novinarima. Publika je  prihvatila da predstave ocjeni, dijelom i da   odgleda poredstave koje su izabrane za poređenje.  Prvi učinjeni korak ka razmjeni  utisaka svakako je značajan, tim prije što su doprinos  temi, spriječeni da dođu u Herceg Novi – ipak pismenim porukama dali Miro Gavran,  Lidija Dedović iz PR službe Zetskog doma i  Miloš Latinović, književnik i direktor beogradskog Bitef  teatra.

U razgovoru uživo učestvovali su selektorka Milina Kovačević, reditelji Goran Bulajić i Petar Pejaković,  glumci Jelena Laban, Jelena Šestović, Stevan Vuković, Pavle Prelević, studenti FDU Cetinje Ivana Nedović i Nađa Nedović  iz niškog Narodnog pozorišta  i Dejan Đonović iz Gradskog pozorišta Podgorica.

Otvarajući priču o HAPSu  Milina Kovačević je istakla da je kod dosta ljudi  koncept ovogodišnjeg festivala naišao na pozitivno mišljenje.

-Realizacija,  konekcije publike i  odgovor na izazov  koji smo prvi put ponudili, mogu biti predmet razgovora. Kolege su  koncept koji smo realizovali ocjenile kao značajan i važan. To je ideja koja dugo postoji. Mislila sam  prvo da je dobro jedan segment festivala uraditi kao komparacije, ali smo ovako mogli da kompariramo više stvari, više aspekata pozorišne umjetnosti, više projekata i to je vrijednost ovogodišnjeg HAPSa, ocijenila je Kovačević.

Miloš Latinović u  dopisu  naglašava da godinama podržava HAPS, kao jedan od značajnih, ali još uvek nedovoljno čvrsto postavljenih teataraskih festivala u regionu. I to, kako navodi  nije samo njegova lična linija podrške, nego iskustveno i sudbinsko određenje trajanjem u teatru.

-Festival, svaki, kao difuzna manifestacija kulture važna je za jedna grad, opštinu i regiju, a često njen domet značaja, premašuje te nevidljivo/uočljive granice.  Na  osnovu iskustva saradnje i gledanja brojnih predstava i mnogih festivala, slobodan sam da kažem da je Herceg Novi, u svojoj osnovi, apsolutno grad teatar, jer trenutno u ovom gradu postoji desetak scena/prostora opremenjenih ili koji bi mogli biti opremljeni za izvođenje predstava. Bez obzira na njhovu jednostavnost ili zahtevnost.

Ovogodišnji koncept, (Komparacije) jedan je od mnogih/mogućih i on je očito pobudio interesovanje, jer teatar je ona voda koja stalno protiče, i nikada nije (nijedna predstva) ista. To je taj momenat iznanađenja i inspiracije koji nas magnetski privlači. Zbog toga je zbilja značajno ponekad odigrati „Isto“, kako bi uočili, videli, znali koliko to može biti različito, piše Latinović.

Miro Gavran koji zbog Marulićevih dana na kojima se igraju dvije predstave prema njegovim tekstovima nije mogao da dođe na HAPS, ali je  koncepciju ovogodišnjeg novskog festivala  – pohvalio.

-Komorne predstave su uvijek izrazito “glumačke predstave” i s radošću se  skrivam iza svojih glumaca, a njih stavljam u prvi plan. Kao gledatelj u teatar idem prvenstveno da bih uživao u dobroj glumi i konciznoj prezentaciji sukusa našeg života i međuljudskih odnosa..tek potom me zanima vještina dramatičarevog pripovjedanja i vještina redateljske interpretacije prikazanog svijeta …Ali, sve dugovječne ,  najuspješnije predstave koje su zaigrale pet, deset ili više godina bile su “glumačke” predstave, stoga mi je drago da ovaj festival pruža mogućnost komparativne  procjene glumačke igre.

Gavran je poruku završio željom  da HAPS pruži „ istinsko teatarsko zadovoljstvo i glumcima i publici i svima onima koji teatar smatraju posvećenim mjestom na kome se oslikava naša suvremost i duh našeg vremena“.

Iz  zetskog Doma  objasnili su da su  predstave “Kapital”  i “Kapital – djeca”  nastajale praktično tokom prethodne dvije pozorišne godine, da ih je  povezivala zajednička nit, priča o kapitalizmu.

– Umjetnici različitih nacionalnosti (takođe kroz EU projekat EU Collective plays!, koji nastaje pod okriljem programa Kreativna Evropa) bavili su se umjetničkim analizama koje su  refleksije na to, kako utiče na narod, kako preispitati poziciju običnog čovjeka, pa i djeteta u vremenu u kome živimo. Upravo ono što se dešavalo tokom te dvije godine kroz brojne projekte koji spadaju u domen društveno angažovanog teatra desilo se i u predstavama koje su prikazane na ovogodišnjem HAPS-u- kroz predstavu “Kapital-djeca” u režiji Petra Pejakovića i predstavu “Kapital”, u režiji Andraša Urbana.

Obje predstave ostavile su odličan utisak na hercegnovsku publiku a  poređenja radi, reći ćemo da je “Kapital”  gostovao  u  Varni u Bugarskoj, u Novosadskom pozorištu, u Nišu na Festivalu -“Teatar na raskršću”, a u maju slijede gostovanja u Briselu, i Ljubljani.

Od mlade glumačke ekipe „Kapitala“ ,svi su studenti druge godine FDU na Cetinju, čuli  su se i sinoć jasni i dobro promišljeni stavovi o pozorištu.

Stevan Vuković  smatra da je  najvažnija stvar u pozorištu utisak koji komad ostavi na gledaoca, a aplauz nije uvijek mjerilo uspješnosti.   Jelena Laban i Jelena Šestović  potvrdile su, na osnovu iskustva iz Varne, da publika i bez titlova shvata snažnu poruku ovog komada i prepoznaje slične ili probleme iste sa onima sa kojima se i  mi suočavamo.

Reditelj Petar Pejaković  sabrao je iskustva  o radu sa djecom tokom  stvaranja komada „Kapital – djeca“,  ali i nastajanja  hercegnovske predstave  „Carevo  novo odijelo“ jer su oba projekta između ostalog i plod  niza  improvizacija “provjerenih” tokom proba, što u konačnom daje rezultat “koji  nadmaši početnu ideju“.

Za razliku od Petra Pejakovića, Goran Bulajić, reditelj komada „Crna kutija“ , čvrsto se oslanja na dramski predložak , na glumce i donošenje emocija. Njegova predstava (“Crna kutija”) je podsjećamo komparirana sa filmom „Savršeni stranci“ . U tom smislu zanimljiva je Bulajićeva ocjena  da su film i pozorište dva različita svijeta, dva različita načina glume  ali su istovremeno i  isti tragalački procesi  i koncenzus sa glumcima koji su “vezivno tkivo” u oba slučaja.

Svi  učesnici u ovom razgovoru pa i glumice  Ivana Nedović i Nađa Nedović Tekiner  ocijenile su koncept festivala kao veoma zanimljiv. Gošće iz Niša rekle su da nisu do sada vidjele zagrebačku verziju „Sladoleda“ i da to nisu ni željele dok su radile svoju predstavu ali da bi sada rado pogledale kako je to urađeno u Zagrebu.

Dejan Đonović podsjetio je na početke HAPSa   u kojima je i sam učestvovao,  a u prilog temi  razgovora dodao  da je pozorište institucija koja mora da provocira i traži reakciju gledaoca, jer najgore je odsustvo bilo kakve reakcije. Đonović  čeka podjelu uloga za novi komad koji će u Crnoj Gori raditi   Andraš Urban  čiji je rad  zahvaljujući saradnji na „Kapitalu“ komentarisao  Pavle Prelević – sažimajući svoj sud u ocjenu  da je jednom od najuspješnijih reditelja regiona najvažniji rad i „izlazak iz zone komfora“.

Razgovoru je prisustvovala i direktorka Herceg festa Gordana Porobić Krcunović, a jedinstvena ocjena i cijelog HAPSA i ovog okruglog stola mogla  bi biti  –  pozorište je još jednom pokazalo raskošne mogućnosti  različitog  tumačenja  istih tema i izazova ali  i  glumačkih  i rediteljskih iskaza.

 

 

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com