Kultura

17. TOK: OKRUGLI STO KNJIŽEVNA KRITIKA IZMEĐU KNJIŽEVNOSTI I MARKETINGA

„Književna kritika između književnosti i marketinga“ bila je tema na okruglom stolu koji je danas održan u Gradskoj biblioteci u okviru 17. Trga od knjige.

Gojko Božović, urednik izdavačke kuće „Arhipelag“ je u uvodnoj riječi naveo teze o „književnoj kritici između književnosti i marketinga“ i zbog čega misli da je književna kritika u ovom trenutku dalja od književnosti, a bliža marketingu.

-Duh savremenog trenutka je suprotan duhu književne kritike. Kritika ne postoji u javnosti, a onda njena uloga nije ni na koji način verifikovana. Jedan od procesa koji su činili da književna kritika vrati nekadašnju ulogu i mjesto koje je imala u modernom dobu , to je uspon popularne kulture koji traje negdje od početka 90-ih godina. Mi sada imamo jednu subkulturu koju oblikuju popularne javne ličnosti u različitim formama. Pošto tu ne nastaju vrijednosti, onda kritika nije ni neophodna jer je uloga kritike da govori o vrijednostima – priča Božović i dodaje da je drugi proces definisao Eri Hops Braun u svojoj testamentarnoj knjizi „Kraj kulture“ gdje iznosi tvrdnju da se zapadno evropska kultura utemeljila od prosvetiteljstva i Francuske buržoaske revolucije na kulturi i da su se svi režimi temeljili i taržili uporište u kulturnim formama trajanja, a da to u savremenom trenutku više nije tako i da su ulogu kulture zauzele različite forme nečega što bi mogli da nazovemo beskrajnom zabavom.

-Beskrajna zabava sa formama čitavu društvenu strukuturu pretvara u jedan veliki rijaliti i u toj situaciji kritika koja bi trebala da govori o vrijednostima nije neophodna. Treći proces jeste pitanje populizma kao jedinog političkog i društvenog procesa koji danas objedinjuje svijet i  vjeruje se da je populizam proistekao iz energije ekonomske i socijalne nejednakosti – objasnio je Božović.

Kazao je i da književna kritika nije u prilici i da nema ulogu da kvantifikuje osnovne vrijednosti.

-Vidimo da potrošačka civilizacija insistira na proizvodnji novih proizvoda i da se oni umnožavaju, a o vrijednosti se uopšte ne razgovara. Dolazi se do situacije da je mnogo proizvoda u svijetu i tu se umjesto kritike koja bi raspravljala o vrijednosti  pojavljuje uloga marketinga. Marketing se takođe promijenio. Veliki dio govora o knjigama u javnom prostoru je marketinški ,jer taj govor ne preispituje pravu prirodu knjiga što je uloga književne kritike – zaključio je Gojko Božović.

Božena Jelušić je kazala da je kritika značajna za kontroverzne autore , za autore koji pomiču vidike, koji ih mijenjaju.

-Dovljno je prisjetiti se kritičara Tajnana i Hobsena koji su prosto napravili revoluciju sa dramom „Čekajući Godoa“. Taj tekst bi bio potpuno uništen da u momentu ova dva uticajna književna kritičara nisu zaustavila publiku i rekla da ali… E ta vrsta književnog kritičara je neobično potrebna jer u toj odmrznutoj ruci hiperprodukcije svega i svačega mi upravo te djelove koji su relani, najveći literani iskoraci ne možemo da vidimo – istakla je Jelušić.

Dodala je da moramo da se zapitamo o krizi obrazovanja i ko ustvari obrazuje književnog kritičara.

-Zašto je po mom mišljenju bitno da književni kritičar bude profesor književnosti. Zašto mislim da je to bitno, nije nužno , ali jeste dobro? Zato što na taj način svakodnevno branite literaturu pred čitaocima. Svakog dana obrazlažete žašto je moguće mjeriti vrijednosti i kako je moguće mjeriti . To jeste strast. Dobar nastavnik živi sa erosom teksta – kazala je Jelušić.

Nikola Malović je rekao da treba suzbijati ljude koji bi da se liječe pišući jer mi nemamo vremena da pročitamo čak ni ono najbolje što je napisano. Da biste bili kritičar morate da vladate materijom da budete pismeni i da imate novu temu na nov način.

-Nemojmo stimulisati ljude da pišu, vjerujmo u književnu kritiku jer moramo imati reper. Bez repera smo publika koja ne zna šta da ubere sa police zbog toga što na zadnjim koricama svih knjiga piše da je najbolje i prodato u milion primjeraka. Moramo da imamo reper, odnosno personu od ugleda da bismo restaurirali cijelu instituciju književnog kritičara – naglasio je Malović.

Najčešće kada govorimo o umjetničkoj kritici , mi zapravo govorimo o jednoj vrsti diskvalifikacije , a ono što smatram najvažnijim jeste da kritika danas kao i uvjek treba da bude jedna vrsta podsticaja stvaralaštvu, da bude ona koja će afirmisati , koja će omogućiti nekome da svoj talenat usmjeri da mu pomogne svojom stručnošću da ga orjentiše i da ga liši podvala – istakao je Zoran Hamović.

Na okruglom stolu su učestvovali i Nikčević Želidrag, Olivera Doklestić, Tamara Krstić, Vule Žurić, Muharem Bazdulj, Roman Senčin, Amir Op, Marek Toman i Vida Ognjenović.

 

 

 

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com