Kultura

17. TOK: MOĆ KNJIŽEVNOSTI JE DA SAVLAĐUJE ISTORIJU I GEOGRAFIJU

„Književnost ne laže ukoliko živi, ukoliko podstiče duh i proširuje polje mišljenja“, zajednička je poruka sa sinoćnje promocije romana „Područje za potapanje“, ruskog pisca Romana Senčina i „Pohvala oportunizmu“  češkog kniževnika Tomana Mareka na 17. Međunarodnom festivalu „Trg od knjige“.

Senčin je za „Područje za potapanje“ dobio nagradu- „Velika knjiga“, a i njegov novi roman „Kiša u Parizu“ je u najužoj konkurenciji za ovo najvažnije rusko književo priznanje, otkrio je glavni urednik „Arhipelaga“ Gojko Božović,  istakavši da je autor u potpunosti posvećen književnosti, pa pouzdano  može da odgovori na temu šta zapravo književnost danas može da nam ponudi i kakvo ona sredstvo razumijevanja svijeta koji nas okružuje može da bude.

-O tome je pogotovo zanimljivo i značajno razgovarati iz perspektive romana „Područje za potapanje“ zato što je to neobično aktuelan roman, i dok ga čitamo mi ćemo vidjeti kako je to jedna od najuzbudljivijih slika ruske tranzicije. A, tranzicije su, kao i one Tolstojeve porodice; nesrećne su nesrećne na isti način, tako da vidimo da između tih tranzicija postoji više sličnosti nego što smo često spremni da prihvatimo.

Kada čitamo ovaj roman Romana Senčina, vidimo s jedne strane snažnu kritičku perspektivu, a s druge strane vidimo da je to izrazito realistički roman, primjetio je Božović.

–  On iznutra osvetljava ljudske drame, psihološke lomove ljudi, koji moraju odjednom, mimo svoje volje, mimo svojih planova, mimo svojih najboljih očekivanja, da se presele iz jednog života u sasvim drugi i potpuno neizvesni. Vidimo šta se događa sa onim životom kome su oni nekada pripadali, sa tom patrijarhalnom civilizacijom koja se u tranzicijskim vremenima sudarila sa izazovima sile i moći, i vidimo na koji sve način moćna ruka duboke tranzicijske države jeste spremna da posegne za različitim elementima, oruđima, tehnologijama, ne bi li zapravo ostvarila svoj naum. I pokazuje se ono što jeste strašno iskustvo i po mnogo čemu poznato iskustvo ljudima iz različitih zemalja, različitih kultura i jezika – da ta duboka tranzicijska država vrlo često uspe da ostvari svoje naume i da, ne birajući sredstva i ne razmišljajući o posledicama, ostvari ono što je u nekom trenutku poželjela da uradi, poručio je Božović.

-Površina potopljene teritorije u Rusiji zbog izgradnje ogromnih hidrocentrala veća je od Švajcarske, što znači da se zemlje na cijeni dovoljno, istakao je Senčin, objasnivši da ga je na pisanje knjige „Područje za potapanje“  podstaklo obnavljanje izgradnje Bogučanske hidrocentrale na rijeci Angari u Sibiru, nedaleko od njegovog zavičaja, koji je takođe djelimično potopljen.

– To je bio kraj 80-tih godina prošlog vijeka, vrijeme Perestrojke, i tada su se aktivirali branioci ekologije, neobično je popularna bila je knjiga Valentina Rasputina „Opraštanje sa Matjorom“ i tada je izgledalo da će zaista napredak biti na višem stepenu. No, prošlo je 30 godina i 2005.  nastavljena je izgradnja nezavršene hidrocentrale. Postepeno su iskrsavale priče o ljudskim sudbinama, o ljudima koje su nasilno iseljavali sa područja koje je trebalo da bude potopljeno. Prlikom boravka u Sibiru razgovarao sam sa njima i  pojavljali su se sižei koji su kasnije ušli u knjigu. Nije mi bilo jednostavno, uvijek me je pratila sjenka Rasputinove knjige, a prvi put sam bio suočen sa pritiskom mnoštva materjala za građu pa sam morao napraviti selekciju kako bi dobio umjetničku prozu. U njoj nema glavnih junaka, već sve to objedinjava geografija nekoliko starinskih sibirskih sela koja su bila osuđena na propast, objasnio je Senčin.

U drugom dijelu programa roman „Pohvala oportunizmu“ predstavili su autor – češki pisac Toman Marek,  i Zoran Hamović – direktor i glavni i odgovorni urednik IK „Clio“.

Hamović  je nastavio poruku Romana Senčina sa otvaranja sajma, da književnost ne laže, koja mu se dopala stoga što je, kako kaže, književnost zapravo satkana od bezbroj predivinih laži koje čine možda najsnažniju istinu kojom  raspolažemo.

– Moć književnosti je upravo u tome da savlađuje i istoriju i geografiju i da održava ono od čega mi svi zajedno postojimo, a to je sjećanje. I ako je riječ o tome, knjiga „Pohvala o oportunizmu“ je upravo takva, može se reći da je riječ o istorijskom romanu, ali to nije dovoljno. Može se reći i to da je riječ o političkom pamfletu jer iz samog naslova neko može tako nešto da zaključi, ali kad uplovi u tekst, shvatiće da bi to bilo uprošćavanje recepcije ovakvo bogatog sadržaja. Oni koji znaju šta je mačevanje će vrlo rado ovu knjigu otkrivati preko pravila o mačevanju kojima se autor rukovodio, a svako poglavlje započinje uvodom u kojem se daje set pravila mačevanja. Nimalo slučajno. Riječ je o knjizi koja je tako organizovana da bi prikazala istorijski tok od 17. do 20. vijeka da bi uhvatila sve promjene, ali ne spolja, ne zato da bi ih opisala, nego da bi dali onaj prikaz iznutra i pokazala određene procese zbog čega se nešto u istoriji dogodilo. To je vjerovatno jedan od najtežih zadataka koji svaki pisac pred sebe može da postavi. Marek se poduhvatio takvog zadatka, i u tome je sasvim uspio.

Hamović je istakao da književnost danas mora imati mnogo aktivniju ulogu, u čemu je veoma značajna uloga Tomana Mareka koji smatra da priču treba dijeliti na svaki način, a posebno sa mladim ljudima koji izbjegavaju ovu vrstu  literature. Autor u „Pohvali oprtunizmu“, daje odgovor na pitanje zašto je zlo kroz istoriju tako primamljivo, sučeljavajući dva izuzetna stanara dvorca Černicki, koji je glavni junak ove knjige.

– Knjiga koja je pred nama je jedna vrsta posebne istorije, one istorije u kojoj autor nas ne podučava istorijskim trenucima, ne daje nam opis istorijskih događaja, nego nam prikazuje neku vrstu  posebne emocije. I gle čuda, kako to čini! Kad pogledate očekujete naravno u tekstu glavnog junaka , kao što ga roman ima. U ovom slučaju glavni junak je jedna zgrada, dvorac Černincki koji govori o svojoj i istoriji Češke, Čehoslovačke i na kraju daje ili razumije ono što se događalo u evropskoj istoriji. Nije slučajno što se naš autor opredijelio da piše o toj zgradi. On svakodnevno ulazi u tu zgradu, radeći upravo u njoj, jer je riječ o Ministarstvu spoljnih poslova koje se danas u njoj nalazi. Ali duh, ili duhovi koji tamo stanuju progovaraju u  kakofoniji glasova o onome što ta zgrada pamti. To je dvorac koji pamti ili prikazuje ono što je u istoriji najteže prikazati, a još manje lako objasniti, a to je u čemu ili zašto je zlo kroz istoriju tako primamljivo. Otkud svima nama susret sa totalitarizmom koji tako oportuno prihvatamo da postoji pokraj nas, kako dozvoljavamo da nas nadraste i kako mu dozvljavamo da nas pokori? To je ono pitanje koje je autor, ne samo postavio, nego i dao svoj odgovor, poručio je Hamović.

-Kada govorimo o oportunizmu, mislim da se jako dobro međusobno razumijemo, rekao je na početku Toman Marek, naslovivši svoju prezentaciju „Roman i realnost“. On je ovo djelo predstavio pomoću fotografija zamka, koji je glavni junak knjiige, i ličnosti čije se sudbine kroz njega provlače, prvenstveno Jana Masarika i Rajnharda Hajdriha.

– Kako u češkoj istoriji, tako i u češkoj psihologiji ova zgrada ima jako čvrstu poziciju. Radi se o Ministarstvu, ali to je i mjesto gdje se desio zločin. Ako odete na internet i potražite ko je bio Rajnhard Hajdrih naći ćete puno citata, fotografija i podataka, što nije slučaj sa Janom Maserikom koji je u određenom periodu bio najpopularniji političar u Čehoslovačkoj. I šta sada ovaj dvorac misli o njima, i o jednom i o drugom? Na naše iznenađenje dvorac više voli Hajdriha, zato što je to čovjek moći. Hajdrih je okom okupacije uzeo kancelariju u dvorcu Černicki, gdje je pokušavo da analizira govore Jana Maserika da bi shvatio njihovu moć. Onda su ga ubili pripadnici pokreta otpora Češke, a nakon tri godine se opet Maserik vratio u  taj dvorac kao ministar vanjskih poslova, kao da su zamijenili jedan drugog. Knjiga jeste o istoriji,ali i o ulozi ličnosti u istoriji, objasnio je Marek.

Ove godine je objavljen i roman „Oko morskog psa“ Tomana Mareka, koji je naišao na veoma dobar prijem kod publike, čulo se na sinoćnjoj promociji na „Trgu od knjige“, tako da možemo očekivati da i ovo djelo bude prevedeno kod nas.

VEČERAS NA TRGU OD KNJIGE

Večeras od 21:00 sat najavljeno je predstavljanje knjige „Reci i ja ću biti“ izraelskog pisca Amira Ora, o kojoj će govoriti prevodilac, književnica i rediteljka Vida Ognjenović i Gojko Božović. U nastavku će roman „Pomor i strah“ predstaviti autor Vule Žurić i Muharem Bazdulj, pisac, novinar i prevodilac.

 

Ostavite Vaš komentar

WP Facebook Auto Publish Powered By : XYZScripts.com